Neki mladići i djevojke se brzo razgnjeve, raspale i planu. Pocrvene u licu, iskrive ga, treskaju vratima, urliču umjesto da govore. Tim nenormalnim i smiješnim izlivima gnjeva žele da ostvare utisak. Uvijek kad vidim takve bijesne postupke, sjetim se malog djeteta, koje pri neudovoljenoj želji urla, lupa, plače, crveni se. Dijete je još gotovo bez volje i bez snage duha. Ono teško može da se kontroliše. Njega možemo shvatiti. Ali kako smiješno i jadno izgledaju ljudi koji postupaju kao djeca!
Zar vrijedi sebe ponižavati povišenjem glasa, urlanjem, zapjenjenim ustima? Zar je to dostojno jednog čovjeka? Ne! To sigurno nije dostojno. Samo slabići i kukavice, samoživi i razmaženi ne savladjuju se i ne obuzdavaju svoju srdžbu.
Mudri i dobri Lukman savjetovao je svog sina;
"U hodu budi odmjeren, u govoru ne budi grlat, ta najneprijatniji glas je revanje magarca!"
"Tko se teško srdi, bolji je od junaka, I tko nad sobom vlada, bolji je od osvojitelja grada".
"Tko se teško srdi, bolji je od junaka, I tko nad sobom vlada, bolji je od osvojitelja grada".
(Knj. Snagom vjere do savršenstva
duše,
Ismet
U.
Ko je najhrabriji? - video
No comments:
Post a Comment