Bol, koja ih razdire, pretvaraju one u dragulj. I u mojim ranama rastu biseri. No oni mogu
nastati samo onda kada se pomirim sa svojim ranama. Kad stišćem zube da bih
grčevito zatvorio svoje rane, ne može u njima ništa rasti. Kad dotaknem svoju
ranu, to me često zaboli.
Tada
osjetim svoju nemoć da je se riješim. Ona će ostati u meni, sve ako i zaraste.
No ako prihvatim tu svoju ranu, tada se ona može pretvoriti u izvor života i
ljubavi. Ondje gdje sam ranjen, ondje sam i živ, tamo sam sebe osjećam, tamo
osjetim i drugoga. Mogu pustiti i druge da uđu u moju ranu, tamo je moguć
susret i dodir koji može i drugoga izliječiti. Samo onaj liječnik može nekoga
izliječiti koji je i sam ranjen, rekli su stari Grci.
(tekst
preuzet)
No comments:
Post a Comment