Ko je iskušavan samoljubljem

neka razmisli o svojim porocima. Ako je opsjednut svojim vrlinama, neka istraži  ima li poroka. Pa ako ne otkrije pri sebi ni jedan nedostatak, tako da pomisli da je on bez mane, neka zna da je njegova nesreća beskrajna i da je on najnepotpuniji čovjek sa najvećim manama i najslabijom razboritošću. Prvo od toga je da je čovjek slabog razuma neznalica. A ne postoji gora mana od ove dvije, jer razuman je onaj koji uočava vlastite slabosti, pa ih nastoji pobijediti i obuzdati. A glup je onaj od koga vlastite mane ostanu skrivene, bilo zbog nedovoljnog znanja, nedovoljne razboritosti i maloumnosti, bilo iz uvjerenja njegova da su mu mane u stvari vrline, a to je najveća ovosvjetska mana.

(Knj. Liječenje duša, IBN HAZM. EL-ENDELUSI)