Nije rješenje „bježanje“ od problema,

nego je rješenje, rješenje problema!

Kroz život nas prate dogadjaji koji su proizvod dobra za nas,  ili proizvod zla za nas. Nekad sudbina, a nekad ljudski faktor baci nas u ponor očaja i tuge, beznadja i bezizlaza. Nekada smo u situaciji, da ništa ne možemo učiniti, jer se desilo, što se desilo.  Medjutim, kada problem traje duže vremena, daje nam se mogućnost da učestvujemo u rješavanju istog, da tražimo uzrok i „pravi lijek“ rješenja problema, da tražimo izlaz, a ne da ostanemo u „lavirintu“ očaja i beznadja. Naša prepuštenost, i prihvatanje problema kao jedinog rješenja, bez mogućnosti našeg djelovanja i učestvovanja u njegovom otklanjanju, daje mogućnost da ono što jest problem i ostane problem, bez izlaza za onog na koga se odnosi. Stavljanjem „tačke“ na ono što je sam problem,  to je naša potvrda o odustajanju od samog problema,  i prepuštanja vremenu i slučaju. Naime, kada čovjek „napusti“ sam sebe“ i druge, to je znak njegove predaje i nemoći pred onim što  jest. Rat se ne vodi sa jednim oružjem, pa zato svaki problem ili bolest, ima više mogućnosti za otklanjanje ili izliječenje. Nikad se ne treba zadržati samo na jednom rješenju  problema, već tražiti nove mogućnosti vjerujući u uspjeh.

Da bi riješili problem, pomogli sebi i drugima,  potrebno nam je znanje, da bi znali kako? Potrebna nam je vjera, da bi vjerovali u Onoga ko nam je znanje dao, da je ono ispravno, za ono za što ga upotrijebiti želimo, te da je obuhvaćeno Božijom dozvolom, a nikako Njegovom zabranom, u vezi primjene istog.  Potrebno nam je strpljenje, da istrajemo u tome. Potrebana nam je snaga,  da nadjačamo problem,  i potrebna nam je nada da ćemo u svemu uspjeti vjerujući u Boga.  

Vrijeme daje snagu, ako je crpimo iz vremena, ako smo aktivni,  a oduzima snagu, ako se prepustimo vremenu, ako smo pasivni, i bez vjere da ćemo promijeniti nešto. Ali ne smijemo  zaboraviti, da imamo naj-jače oružje,  ako imamo vjeru u Boga, u Njegovu neograničenu moć  i milost prema onima koji traže pomoć Njegovu, u svemu što nas zadesi;

jer, 

Nijedna nesreća koja čovjeka zadesi nije toliko velika, da se u njoj ne može pronaći i sreća,  i ni jedna nesreća nije toliko velika,  da od nje nema gore!