Čudesna ljubav majke

Prof. dr. Ismet Dizdarević

Takvim 2000.god.  

I dio

Majčina  je ljubav čudesna i ono što iz nje izrasta nije ništa manje čudesno. Nije nikakva slučajnost što se čovjek, u svojoj svakodnevnoj boli ili u svojim nevoljama, uvijek i redovito, obraća majci; “Majko moja!” Čak i oni koje je “majka” napustila u svojim nevoljama i tegobama istu u pomoć dozivaju. Takav uzdah ili vapaj za pomoć gotovo nikada se ne vezuje za oca. Nije nikakva slučajnost što se olahko, skoro bez ikakvih poteškoća, otac zna odreći svoga vanbračnog djeteta. Majka nikako ne može ustvrditi da to isto dijete nije rodila. Majka se ne odriče djeteta koje je rodila nakon što je bila silovana, usprkos surovosti sredine, koja je osudjuje, iako ona nije kriva za to. Zar iskustvo, skoro u cijelosti, ne potvrdjuje činjenicu da djeca siročad bolje prodju ukoliko imaju majku. Zar se slučajnosti može pripisati činjenica da je majka, a ne otac, toliko opjevana u pjesmama. S druge strane, niko ne vjeruje u ljudsku dušu koliko majka. Niko prema ljudskoj duši nije toliko dobrohotan i tako prefinjeno pravičan kao ona. Ne može dijete toliko pogriješiti da bi time uzdrmalo ili uništilo njenu usidrenu ljubav prema ljudskoj duši. Zato nije, niti može biti, nikakva slučajnost što se hadisom Allahovog Poslanika čovjek opominje da se ispod majčinih, a ne očevih, nogu nalazi Džennet. Sve ovo svjedoči da samo majka uspijeva djetetovu ljubav skrenuti prema svojoj duši. Ti čudesni rezultati majčine ljubavi plod su njene vjere u ljudsku dušu.U svojoj čežnji i žudnji da joj ljubav bude uzvraćena, majka navodi dijete na onu ljubav koja će u njemu izazvati nesmetane i nesebične duševne pokrete. Samo majka uspijeva pokrenuti najbolje i najdublje duševne i duhovne pokrete u svome djetetu. I kad joj dijete ne uzvrati ljubav, njena vjera u ljudsku dušu ostaje nepomućena. To je zato što majka duši priznaje vječno pravo vjerujući da njeno dijete ne može toliko posrnuti da ga ona iz te posrnulosti ne može izvući i na pravi put izvesti.

II  dio

Nikakva odgojna  i društvena posrnulost njenog djeteta ne može uzdrmati njenu, Božijom voljom utisnutu, ljubavlju i nadom natopljenu, naklonost prema djetetu. Majčina ljubav je bezuvjetna. Svako dijete ima dio  majčine ljubavi i svi imaju njenu čitavu ljubav. Ništa ne može uništiti tu njenu pedagošku životnu vjeru u kojoj se tiho, skoro nečujno skriva istinska veličina majke. Zato ona nikad i ne prestaje pobudjivati i probudjivati dušu svog djeteta neprestano ulijevajući i oživljavajući u njemu sigurnost i samopouzdanje.

Majka nikad ne mjeri dječiju dušu onim čime se ona ne može mjeriti i otuda njena neizmjerna dobrota i strpljivost prema mladom ljudskom biću. Svojom ljubavlju, dobrotom i strpljivošću majka krči put svim kasnijim odgojnim postupanjima i razvoju ličnosti koji kasnije slijedi. Majka kao prvi prirodni odgajatelj stvara temelje za kasniji duhovni uspon djeteta, za kasniji rast i razvoj njegove individualnosti. Riječima; “Džennet je gdje gaze noge vaših majki”, Muhammed, a.s., ukazivao je na časnost i veličinu majke. Doista je u njenoj pedagogiji sadržan jedan čitav odgojni sistem. Možda je zato odgoj u rukama njenim baš u vrijeme najveće prijemčivosti i najbržeg razvoja djeteta. Majci je, dakle, kao prvom učitelju, pružena prilika da obrazuje/formira karakter djeteta.

III Dio

Dijete je objekat majčine ljubavi, i prije i poslije njegovog rodjenja. Ono ne samo da osjeća nego i udiše majčinu ljubav dok ga ona nosi u svom stomaku, u svom srcu. Sve ono što zrači iz majčine duše, sve ono što plamti iz majčina srca i obasjava to mlado ljudsko biće, sve ono što dijete prima uporedo s pupčanom vrpcom   i s majčinim mlijekom, pripada njenom odgoju i  njenoj pedagogiji. Majka doista njeguje dušu svoga djeteta. A odgoj u svojoj autentičnosti i jeste njegovanje duše. U normalnim uvjetima rast i  razvoj djeteta, tj. njegovo zdravlje i  zdravlje majke jedno su te isto. Što je dobro za dijete, dobro je i  za majku, i obratno. Poznato je iz literature da staranje o djetetu, i prije i poslije rodjenja, jača fizičko i mentalno zdravlje majke. Samo dojenje primjerice, blagotvorno djeluje na uspostavu ravnoteže u funkcioniranju majčinih žlijezda. S druge strane, pak potpuno dojenje, blagotvorno djeluje na rast i razvoj djeteta. Preko uspješnog psihološkog jedinstva sa djetetom, majka podstiče ravnotežu i afektivni razvoj autonomije obje ličnosti.