„Šejtan“ čovjek, uvijek potvara drugoga u nečemu;

u govoru ili postupcima, da je rekao ono što nije rekao, i da je učinio ono što nije učinio, da bi ga razbijesnio, štetu mu nanio, ili ga ražalostio, zavisno šta mu treba u njegovim igrama. Dokazivanje, tj. pozivanje na istinu, tu ništa ne vrijedi, jer s njim nagodbe nema, jer je on uvijek u  „pravu“ i njegov cilj i nije da dodje do nagodbe  i da se istina dokaže, nego da nered i neprijateljstvo zavede, jer kako bi  štetu učinio, kada bi do nagodbe došlo.

Zato, ne trudi se da dokažeš istinu, onome ko istinu ne slijedi, jer ćeš u pritivnom rastužen i „poražen“ biti, ne u smislu istinske poraženosti,  nego u smislu  zastupanja i dokazivanja onoga čega ni bilo nije,  jer pridavanjem značaja onome čega nije ni bilo je zabluda i trošenje energije.

Ti ostani čvrst u svojoj istini i  nepokolebljiv  prema onima  koji protiv istine rade, ali uvijek moraš imati na umu da  istina pobjedjuje, u svakom pogledu, samo strpljen moraš biti. Strpljenje donosi mnoga dobra, pa će istina sama na vidjelo izaći, i nek te  laži  njihove ne žaloste.

Ti i nemaš razloga za žalost, jer  onaj koji  slijedi istinu je dobitnik, a onaj koji slijedi laž  je gubitnik, pa moli Boga da  ih osvijesti na putu njihovom.