Prijatelj savjetuje, a neprijatelj te pušta da ustraješ u grijehu;

pa ti ne budi neprijatelj njihov, već opominji na  činjenje dobrih djela  i odvraćanja od zlih, jer tako se ljubav pokazuje!

Pa zato oni kažu:  da te zavedu u postupcima tvojim, „tebe nije briga  kad neko grijeh čini,  jer o tome Bog brine i  On će ga uputiti.  ako hoće“!

To je istina, da Bog dragi o tome brine,  i da poznaje svačije stanje, ali šta ako je baš tebe odabrao da upozoriš na grijeh, onoga koji grijeh čini, i šta, ako je baš ta osoba „ispit“ tvoj?

Svako svoju sudbinu ima, i  niko ne može promijeniti ono što Bog ne želi da se promijeni, ali isto tako Bog nije čovjeka uputio da čeka da se greške same ispravljaju, već traži učešće čovjekovo u svim životnim prilikama i potrebama.  Ćovjek ima slobodu izbora i razum, da bi znao razlikovati dobra djela i loša djela, pa ako je svjestan svojih postupaka on će se srcem vezati za dobra, a ako je zastranio u svojim mislima i djelima on će raditi ono što nije dobro. 
Zato, ako  ti vidiš nečije ružne postupke, a on ih ne vidi, dužan si da ga opomeneš na to, da bi mu „vratio“ sjećanje, pa  da razmisli o svojim djelima. Znači, ti nisi upućivač, jer samo Uzvišeni Bog upućuje, ali si ti tu; samo da opomeneš na postupak vidljivi, i da cilj tvoj bude  opomena u Ime Boga, a ne radi „dokazivanja“ sebe, već radi dokazivanja istine. Zato, se ti trudi za milost Božiju, i strpi se u svojim djelima, pa će strpljenje tvoje nagradjeno biti, i Bog će „odgovoriti“ na želje tvoje, jer djela se po naumu vrednuju.

Radi  Boga, i tvoje obaveze da  drugima  pomogneš savjetom i djelom,  ti se ne povodi za mišljenjem njihovim, već postojan budi u vjeri svojoj, i slijep ne budi na postupke zabranjene, jer ako nisi protiv njih, onda si i ti za njih, a kakav si onda vjernik?, ako opravdavaš ono što je zabranjeno,  i ostaješ „nijem“ kad govor je potreban.