Čuvaj se krajnosti, jer krajnost često u zabludu vodi!

Razum je za razumne, a nerazum za nerazumne, pa će razumni  znati prepoznati postupke,  razuma od nerazuma, jer je to blagodat Božija!

- Dobar čovjek treba biti, ali ako te dobrota u krajnost vodi, pa radi dobrote radiš ono što ti je zabranjeno da radiš,  na štetu svoju, ili štetu drugoga, onda to više nije dobrota  tvoja, nego šteta tvoja.

- Oprost je dobar i pohvalan, ali i oproštaj ne smije u krajnost ići, pa da oprostiš ono što  nije za oprost, već za upozorenje i kritiku, jer bi u suprotnom tvoj oprost mogao biti podstrek, onome kome si oprostio,  da opet učini što je učinio, ili čak da opraštaš onome koji  istu grešku stalno ponavlja, pa oprost traži. U ovakvim slučajevima tvoj oprost se može zloupotrijebiti, pa i ismijati, jer mu se ne pridaje nikakav značaj.

- Pouzdan trebaš  biti, u riječima i djelima, i čuvati trebaš  ono što ti je povjereno na čuvanje, ali nesmiješ biti  saučesnik onome ko drugom štetu čini, jer to nije pouzdanost, već neprijateljstvo i zlo.

- Ponos i umišljenost su pokudjeni, ali sve ono što prelazi normalnost u onome što ti je dozvoljeno, jer sve što budeš radio ono što će te poniziti kao čovjeka, te vodi u grijeh, pa moraš znati granicu „ponosa“, zavisno od situacije i potrebe.

- Smatrati sebe najpametnijim, je krajnost tvog neznanja, jer to onda nije pamet već umišljenost, a umišljenost veća od tvog znanja, je zabluda, pa se čuvaj te krajnosti. Medjutim, ovdje se oprezan mora biti, jer mnogi čovjeka „slome“ u onome u čemu je u pravu, ubijedivši ga da on ne može biti sam „pametniji“ od većine.  U ovakvom slučaju  moraš nepokolebljiv biti,  i braniti riječ istine, ako si  siguran u ono što zastupaš, bez obzira na mišljenje mase, jer pamet nije u masi, već u znanju koje ti Bog daje. Snaga vjere je u  nepokolebljivosti vjernika, i odlučnom držanju, da brani istinu od laži, kako pred pojedincem tako i masom. U ovakvom slučaju, ti moraš upozoriti da  tvoj postupak nije dokazivanje „pameti“ i hvalisavosti, već da je tvoj stav  i tvoja riječ, potvrda istine, i da ustraješ u tome.

- Ono čega ima malo, vrednije je od onoga čega ima više, ako to što je više, nije ispravno u postupcima svojim. Zato, nemoj nastojati  da slijediš nečije postupke, i nečije mišljenje, jer to i drugi rade, onda ti nećeš raditi po svojoj pameti, već po tudjoj, u kom slučaju bi mogao biti zaveden u pogledu želja svojih, i  ustanovićeš da je bolji  jedan ružin pupoljak, nego livada korova, kad ti možda kasno bude.