Osjećaj nelagode i tjeskobe

kod čovjeka, može imate različite uzroke kojima se danas uglavnom bave stručnjaci iz oblasti psihologije. No ipak, iz određenog ugla time su se bavili i vjerski učenjaci, etičari
i arifi.

Vjerski znalci su unutarnji pritisak i nelagodu kod čovjeka pripisivali njegovoj prirodi i okarakterizirali ih kao posebno svojstvo Ovog svijeta. Najvažniji uzrok leži u činjenici da je čovjek bio nebesko biće koje je potom otrgnuto iz svog prvotnog boravišta u najniže i najudaljenije boravište. Ono što ovu stvar još dodatno otežava jeste vezanost srca za ovaj materijalni svijet. Pažnja prema Ovom svijetu praćena sjećanjem na Boga uzdiže ruh, a nedostatak sjećanja na Boga uzrokuje nelagode i tjeskobu.

Časni Kur’an sjećanje na Boga navodi kao glavni uzrok smiraja srca:

One koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah spomene, smiruju! (Er-Ra'd,28)

S druge strane, zanemarivanje sjećanja na Boga uzrok je teškoćama na Ovom svijetu:

A onaj ko okrene glavu od  Knjige Moje,  taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepa oživjeti. (Ta-Ha, 124)

Časni Poslanik, s.a.v.a., kaže: "Primjer kuće u kojoj se Bog spominje i one u kojoj se
ne spominje je kao primjer živog čovjeka i mrtvaca”.

Dakle, srce koje se sjeća Boga je smireno, a ono kojemu je uskraćeno sjećanje na Boga je nemirno i tjeskobno. Dakle, najvažniji činilac smiraja kod čovjeka jeste sjećanje na Boga.

Što se tiče praktične primjene ovoga, ponudit ću nekoliko prijedloga:

1. Primjena posebnih zikrova, kao što je zikr:

Hazreti Bakir, a.s., je rekao: "Zikr: -  La hawle ve la kuwwete illa billahi-l-alijji-l-azim liječi 99 bolesti, a najmanja među njima je bol žalosti i tuge."

2. Prisjećanje vlastitih grijeha i propusta, pokajanje s jedne strane i Božiji oprost s druge, sljedećim zikrom: - Estagfirullahe we rabbi we etubu ilejhi

3. Upućivanje dove Uzvišenom Bogu

Dova je najbolji način da se uspostavi veza sa Uzvišenim Bogom, a u nekim islamskim predajama se kaže da je dova srž ibadeta i da je ibadet bez dove prazan i neuspješan.
U drugoj islamskoj predaji se kaže: "Čestitamo vam na dovi, jer podsredstvom nje
Uzvišeni Bog otklanja tugu”.

Prenosi se od hazreti Sadika da je upitao:“ Što vas sprečava da u nevolji i brizi uzmete abdest, potom klanjate dva rekata namaza i u cilju olakšanja Bogu uputite dovu? Zar niste čuli da je Uzvišeni Bog rekao: Pomozite sebi strpljenjem i namazom?"

Dova povezuje sa beskonačnim utočištem i daje srčanu snagu, budi nadu i odnosi beznađe.

Danas, u modernom svijetu najraširenije bolesti su depresija i beznađe. Svjedočimo da psiholozi, pobornici isključivo iskustvenih nauka, koji su neko vrijeme poricali božanske vrijednosti danas dovu i molitvu vide kao jedan od najvažnijih načina za liječenje depresije. Stoga, predlažem da se povremeno osamite i svoje teškoće iznesete pred Uzvišenog Boga kao da Ga vidite da stoji nasuprot vas. Zatvorite oči i s Njim razgovarajte, ukoliko možete i zaplačite jer plač donosi smiraj.

4. Posjeta svetim mjestima - Odlazak na sveta mjesta kao što je džamija, koja u biti predstavljaju mjesto spominjanja Boga i gdje dolaze meleci. Općenito su to mjesta osvjetljenija u duhovnom smislu i čovjek se njima može okoristiti.

5.  Svijest o Bogu, molitva i namaz u prvo vrijeme smiruju srce
6. Održavanje rodbinskih veza i usmjeravanje pažnje ka rodbini.

Rodbina predstavlja spuštanje Božije milosti na 0vom svijetu, stoga treba obraćati pažnju na rodbinu i s njima održavati kontakt i sačuvati veze.

 
7. Druženje s vjernicima i ljudima koji u vama bude svijest o Bogu, jer hazreti Sadik, a.s., kaže da se vjernik smiruje uz pomoć vjernika isto kao što se žeđ gasi hladnom vodom.

Prof. Šahrijar Sulejmani