Lijepa riječ kao lijepo drvo!

“Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer -  lijepa riječ kao lijepo drvo; korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu.Ono plod daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi -, a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili. A ružna riječ je kao ružno drvo; iščupanom drvetu s površine zemlje nema opstanka”. (Ibrahim-24,25,26)

 “Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi: - jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj” - (Al-Isra-53)

--------------------------------------------------------------------------------------------

“Ruže ili žabe”?

Ružne riječi i psovke su, prije svega, manjak lijepog ponašanja i znak jezičnog siromaštva. U nedostatku odgovarajuće riječi, ljudi često ubace psovke i time “upotpune” prazninu u svom rječniku. No one su, često, i puno više od toga.

Psuje se svuda, na ulici, po kafićima, na sportskim terenima. Ono što je najžalosnije, psuje se i u obiteljima, pred djecom, a onda se ti isti roditelji, smiju kada dijete oponaša njihove psovke.

Opasnost za duhovni i kulturni okoliš

Od kuda dolazi ta prljavština kojom zagadjujemo sebe i sve oko nas?

Psovka je uistinu otrov koji izvire iz srca, izlazi kroz usta i onečišćuje, prvenstveno onoga koji psuje, ali zagadjuje i one okolo. To onečišćenje se može vidjeti i na licu psovača.

Osim manjka dobrog odgoja, lošeg uticaja društva i naše vlastite slabosti, tu je i Zli koji nikada ne spava već koristi našu nesavršenu ljudsku narav kako bi nas dublje gurnuo u grijeh. Usta psovača alat su Zloga koji ih koristi kako bi se narugao Bogu, a naštetio onome koji ih izgovara.

Ima li lijeka protiv psovke?

Pisac knjige Sirahove ovako govori o ozbiljnosti ovog problema: “Oj tko će postaviti stražu ustima mojim i na usne moje pečat razboritosti, da nikada zbog njih u zlo ne zapadnem, da me jezik moj ne uništi”. (Sir.22,27).

Ana Vizler – Žena Vrsna