Oni koji ne kontrolišu riječi svoje i postupke svoje,

tvrditi ne mogu da pravedno postupaju.

Pravedno postupanje nalaže stalnu kontrolu riječi i djela, tako da čovjek uvijek treba da zna šta govori, šta je govorio, šta čini, ili šta je učinio. Čovjek mora stalno „buditi“ svjesnost razmišljanjem, o onome šta je dozvoljeno i šta je zabranjeno. Kada shvati; da je dozvoljeno dobro za njega, a zabranjeno protiv njega, onda će moći raspoznati postupke svoje, ili u suprotnom neće moći prepoznati postupke svoje, pa će postati licemjeran u riječima i djelima, povodeći se koristima a ne istinom, i izgubiće vrijeme koje ima.

---------------------------------------------------

Oni će u njemu jaukati: „Gospodaru naš, izbavi nas, činićemo dobra djela, drukčija od onih koja smo činili.“ – „A zar vas nismo ostavili da živite dovoljno dugo da bi onaj koji je trebalo da razmisli imao vremena da razmisli, a bio vam jedošao i onaj koji opominje? Zato iskusite patnju, nevjernicima nema pomoći!“ (Stvoritelj - 37)