Mnoge je zaveo ovaj svijet prolazni,

pa sve rade da se  ljudima dopadnu, a malo razmišljaju da se Bogu Dragom dopadnu!

Još od davnih vremena, ljudi su u stalnom strahu od ljudskog mišljenja i ljudskog vidjenja, pa sve čine da bi se dopali ljudima, a malo razmišljaju  da li se dopadaju Bogu Dragom, takvi kakvi jesu.

Dakle, tjelesnom izgledu - materijalnom tijelu koje je prolazno, dato je prvenstvo nad duhovnom stranom čovjeka, koja je neprolazna i vječna, o čemu svjedoče mase onih koji „čuda“ čine od tijela svog, da bi oponašali trenutni modni trend, ili da bi udovoljili nekome i nečemu,  zašto smatraju da će im to povećati tjelesnu privlačnost kod ljudi.

A kako oni samo neznaju?,  da ono što oči vide i što je očima privlačno da srcu drago ne mora biti. Kako oni samo ne znaju?, da ono što očima samo se svidi kratka vijeka bude, jer oči su znatiželjne i nestalne u želji svojoj pa se „izgube“ u šarenilu ovozemaljskom.

Iz takvih razloga, čovjek se tjelesno ponizio a duhovno „obezvrijedio“,  jer je čovjek duša i tijelo, a on hoće da bude samo tijelo.Radi toga neki čovjekovi postupci su bezrazumni postali nalik na životinjske ili čak i gori, jer životinja slijedi instikt, a čovjek treba da slijedi razum, jer je razumom od Boga obdaren.

Zato se možemo sa strahom zapitati, „gdje je čovjek zalutao?“, u mišljenju i djelu. On sve radi po nahodjenju svom, dajući prednost ovozemaljskim zabludama, umjesto da se zapita o svojim odgovornostima prema Bogu i Njegovim zakonima, u kojima je uspostavljen sklad potreban za održanje života na Zemlji.

Mijenjajući Božije Zakone, uspostavljen je nered medju ovozemaljskim stvorenjima, u kojima je čovjek postao najveći gubitnik, jer je čovjeku od Boga  povjerena  privremena vlast nad ovozemaljskim „blagom“,  radi čega čovjek  nosi veliku odgovornost po pitanju preuzetih obaveza.

Zato, nikad nije kasno, ali je bolje odmah, da čovjek prestane misliti kako da se dopadne ljudima, nego kako da se dopadne Bogu Dragom. A kad tako počne da razmišlja, čovjek će naći smiraj u svome srcu, jer će se osloboditi ovozemaljskih zabluda. Iz takvih razloga čovjek će poštovati tijelo koje mu je od Boga dato, neće ga ponižavati,  i čuvaće ga onako kako je od Boga propisano, jer će za njega odgovarati.