Najteže je dogovoriti se, -

jer dogovor podrazumijeva iskrenost i sve vrline koje prate iskrenost, da bi se došlo do pravednog rješenja.

Riječ dogovor nije samo riječ običnog izgovora, već riječ velikog značenja. Onaj koji se želi nešto dogovoriti, on prvo mora imati želju za dogovorom, da bi se pripremio na dogovor. Priprema na dogovor podrazumijeva isključivo traženje najboljeg rješenja u dogovoru, kojim će biti zadovoljne strane koje se dogovaraju. U dogovor ne smiju biti uključene nikakve lične razmirice, bilo prošle, bilo sadašnje, koje imaju primjesu, sebičnih interesa, ili  ličnih netrpeljivosti, ljubomore i zavisti, koji uticaji nikako ne mogu voditi uspostavljanju zajedničkih stavova u dogovoru i postupanja po pravednosti.  Takav dogovor podrazumijeva lično mišljenje i stav bez miješanja drugih, o kojim stavovima dogovarač je morao razmisliti, da bi  znao da li je ispravno ono što on  misli. A kako da zna onaj koji dogovara, da li je ispravno ono što on misli?, ako nema sigurno Znanje  u kojem može tražiti uputu za rješenje u dogovoru na obostrane koristi. To sigurno Znanje je Božije Znanje i Njegova Riječ upute čovječanstvu, dostavljena preko prenosioca Njegovih, koja uputa nije samo onako i bez razloga data, već da bi čovječanstvo živjelo po takvoj uputi..

Dakle, u slučaju dogovaranja, dogovarači moraju biti spremni odustati od ljudske oholosti, i postupanja na način „moja je prva riječ i posljednja“, koja je naslijedjena još iz davnina, često bez razumnog vidjenja i djelovanja, ali je održana i u ovom vremenu prema ljudskim potrebama. Takvim načinom postupanja ili bolje rečeno “načinom sile“, želi se zadržati postojeće stanje radi ličnih koristi, a ne pravednosti. i takvi  nikada neće ni htjeti da se dogovore, pa  bi se svako  trebao bojati, ako ima takvo razmišljanje i postupanje.

Na kraju, pitaj se čovječe, „Kako sam postao, zašto sam došao i kud idem“, pa kad sebi odgovoriš na ta pitanja i kad shvatiš da ništa nije u vlasti tvojoj, shvatićeš i stanje svoje.

Tvoje stanje neće se mjeriti po blagodatima kojima si obdaren, po ovozemaljskom blagu koje imati možeš, jer to ništa nije od tebe, već tvoje stanje će se mjeriti po onome što je od tebe, a to su lijepa djela ili ružna djela, pa je tvoja “veličina“  i snaga onakva kakva su djela tvoja i ništa drugo sem djela ponijeti nećeš.