“Lijepa riječ kao lijepo drvo;

korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu.Ono plod daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi -, a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili. A ružna riječ je kao ružno drvo; iščupanom drvetu s površine zemlje nema opstanka”.

(Ibrahim-24,25,26)

“Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi: - jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo među njima, šejtan je, doista, čovjekov otvoreni neprijatelj” – (Al-Isra-53)

------------------------------------------------------------------------------------ 

https://www.youtube.com/watch?v=bh-u-jdoorI

Samo lijepe riječi

O svemu čovjek  dobro razmisliti treba, jer Bog Dragi upućuje na razum i razmišljanje, da bi čovjek učio, i tražio odgovore na ono što ne zna?

Govor lijepih riječi, nije govor koji se samo svidja sagovorniku, već i govor koji je obuhvaćen Božijom dozvolom, pa makar se sagovorniku i ne dopadao. Jedina razlika koja se može odnositi na lijep govor, je način na koji će se reći, ono što se ima za reći. Zato, govor treba da bude izrečen mirno, (bez sile govora), a sila govora je srdžba koja prati govor,  kada se gubi kontrola nad govorom, pa govornik se poslije ne sjeća ni šta je rekao, odstupa od riječi svojih, i ne misli o posljedicama govora svog.

Bog Dragi, upućuje čovjeka na razmišljanje;  pa čovjek mora shvatiti, jer ne razumije, da se istina može govoriti samo istinom i nikako drugačije, i istina nije “govor mržnje”, kako to neki misle,  ili “ružan govor”, jer istina nema riječi koje je  zamjenjuju, već istina se govori samo” jezikom” istine. 

Iz takvih razloga; vjernik je često na osudi sagovornika, jer mnogi su tako zamislili, i protumačili sebi kur’anski uputu o govoru, da vjernik mora govoriti samo ono što će se dopadati drugima, bez obzira na potrebu govora, u raznim prilikama, kada situacija zahtijeva govor, koji se neće dopasti ljudima. Vjernik ima obavezu i dužnost govora, kada je govor potreban; da bi se spriječila laž, da bi se upozorio onaj koji ne zna, i sve situacije koje nalažu naredjivanju dobra, a odvraćanja od zla, jer je to obaveza vjernika svakog,