Kako je mnogi hoće da predstave, istina je vječnost i spas duše od vječne patnje, pa zato i postoji toliko neprijateljstvo protiv istine. U istini možemo biti samo ono što jesmo. U laži možemo biti sve ono što nismo, možemo se podići i "letjeti" visinama zablude i samoobmane. Možemo umrijeti ne «upoznavši ni sebe ni druge».
Mnogi govore, istina ne postoji, pa gdje je istina?, pa čemu istina?, drugim riječima, laži sebe i druge. Za mnoge je lakši put laži i obmane, nego put istine. Istina, da je lakši, lakši je, za sve one koji u mrtvilu svoje svakodnevnice i smrt dočekaju a nesvjesni da nikada "nisu ni živjeli", jer da jesu, imali bi hrabrosti da se «suoče sa samim sobom» i onim što oni jesu. Čekaju smrt, da bi istinu "sakrili", a ne znaju da istina vječno živi, i da nikud ne odlazi.
Mnogi govore, istina ne postoji, pa gdje je istina?, pa čemu istina?, drugim riječima, laži sebe i druge. Za mnoge je lakši put laži i obmane, nego put istine. Istina, da je lakši, lakši je, za sve one koji u mrtvilu svoje svakodnevnice i smrt dočekaju a nesvjesni da nikada "nisu ni živjeli", jer da jesu, imali bi hrabrosti da se «suoče sa samim sobom» i onim što oni jesu. Čekaju smrt, da bi istinu "sakrili", a ne znaju da istina vječno živi, i da nikud ne odlazi.
Naš Stvoritelj, koji je stvorio ovaj beskrajni Kosmos, koji je stvorio čovjeka, dao mu na korištenje sve ovozemaljske blagodati, dao nam razum, da bi ga koristili, da bi shvatili da nismo došli bez razloga i da naše stvaranje nije slučajnost.
Zato, svi oni koji rade protiv istine, prikazujući istinu kao laž, a laž kao istinu, sigurno, mogu umaći ljudskom sudu, ali Božijem nikako, jer On je Svjedok Najbolji i Sudac Pravedni.
Zato, svi oni koji rade protiv istine, prikazujući istinu kao laž, a laž kao istinu, sigurno, mogu umaći ljudskom sudu, ali Božijem nikako, jer On je Svjedok Najbolji i Sudac Pravedni.
Istina može biti dosta bolna, ali je bolje i bol podnijeti, nego u obmani umrijeti.
Svrha života je pokornost našem Stvoritelju u koju spada čovjekova razumnost - svjesnost o saznanju razlike izmedju istine i laži, izmedju zabranjenog i dozvoljenog, izmedju svega što nas čini čovjekom. Razum i svjesnost su povezani, jer čovjek koji ne "gleda" razumom, ne može biti ni svjestan, jer kad "progleda" razumom, onda mu dragi Allah da da progleda i istinom, a kad progleda istinom, povratka više nema. Povratak nazad bi bio vječno uništenje duše, čega su svjesni oni koji i jesu protiv istine i onoga što istina nosi sa sobom.
Zato, mržnja koja se provodi protiv onih koji slijede put istine je mržnja protiv čovječije duše i tijela, to je mržnja protiv «samih sebe», to je mržnja protiv Stvoritelja koji nas je sve stvorio, bez obzira na religiju, boju kože i druge razlike, koje se odnose na sva ljudska stvorenja.
Zato, nam Uzvišeni Allah poručuje u svojoj plemenitoj knjizi Kur'anu;
"I istinu s neistinom ne miješajte i istinu svjesno ne
tajite"
(Al-Beqara-42)
"O sljedbenici Knjige, zašto istinu neistinom zamračujete i svjesno istinu krijete"?
(Ali Imran-71)
Kad poričemo istinu, mi poričemo, Božije postojanje, što je i dokaz svima onima koji se bore protiv istine,o samom njihovom stanju i njihovoj svjesnosti o putu koji slijede.
Naš Stvoritelj nam je podario medjusobnu ljubav, da bi jedni druge shvatali, razumijevali i pomagali, pa iz toga i proističe naša stalna potreba povezanosti i sklada u medjuljudskim odnosima, iskrenoj komunikaciji i postupcima koji će biti u cilju dobrobiti posebno porodica, koje su vrlo važne za odgoj zdravog naraštaja, te okoline kao i cjelokupnog društva, bez koje iskrenosti i čistih namjera i postupaka, nećemo moći zaustaviti proces samouništenja. Potreba, za zdravom medjuljudskom komunikacijom, potreba, da čovjek počne razmišljati o svojim postupcima i pogubnostima njihovim, da progleda i vidi, da ne bježi od samog sebe i odgovornosti zbog svojih postupaka. Da traži u sebi razloge za moguće neuspjehe, suoči se sa stvarnošću, sa onim što stvarno jest, da probudi u svojoj svijesti ono najdragocjenije što je čovjek izgubio, a to je osjećaj milosti prema čovjeku, kao Božijem stvorenju, zbog koga je sve ovo stvoreno, jer zapitajmo se; Zbog koga sunce i mjesec postoje, zbog koga su dan i noć?, za koga?. Za koga?, već za tebe čovječe, da bi se zapitao, da bi shvatio Božiju poruku;
Naš Stvoritelj nam je podario medjusobnu ljubav, da bi jedni druge shvatali, razumijevali i pomagali, pa iz toga i proističe naša stalna potreba povezanosti i sklada u medjuljudskim odnosima, iskrenoj komunikaciji i postupcima koji će biti u cilju dobrobiti posebno porodica, koje su vrlo važne za odgoj zdravog naraštaja, te okoline kao i cjelokupnog društva, bez koje iskrenosti i čistih namjera i postupaka, nećemo moći zaustaviti proces samouništenja. Potreba, za zdravom medjuljudskom komunikacijom, potreba, da čovjek počne razmišljati o svojim postupcima i pogubnostima njihovim, da progleda i vidi, da ne bježi od samog sebe i odgovornosti zbog svojih postupaka. Da traži u sebi razloge za moguće neuspjehe, suoči se sa stvarnošću, sa onim što stvarno jest, da probudi u svojoj svijesti ono najdragocjenije što je čovjek izgubio, a to je osjećaj milosti prema čovjeku, kao Božijem stvorenju, zbog koga je sve ovo stvoreno, jer zapitajmo se; Zbog koga sunce i mjesec postoje, zbog koga su dan i noć?, za koga?. Za koga?, već za tebe čovječe, da bi se zapitao, da bi shvatio Božiju poruku;
"Čitaj, u ime Gospodara tvoga koji stvara*" - (Kur'an-Al-Alaq-1).
Znanje, o Božijim dozvolama i zabranama jedino može spasiti čovječanstvo od sigurne propasti, jer udaljavanjem od Božije upute, bićemo uskraćeni za znanje, na koje smo upozoreni, bez kojeg znanja nećemo moći spasiti duše od vječne patnje.
Zbog čovjekove nezainteresovanosti, da se Bogu približi, da spozna istinu, te da uči i prati Božije dokaze, čovjek je izgubio i ljubav prema drugima, jer udaljenost od Boga dovela je čovjeka da izgubi sve one vrijednosti koje su potrebne za njegov zdrav opstanak na ovozemaljskim prostorima. Zbog svog načina života, zbog samoobmane, čovjek je potpao pod uticaj sila zla, koje su od čovjeka učinile "nečovjeka", postao je tijelo, bolje rečeno predmet, koji hoda, živ a "mrtav je", jer živ ima osjećaj milosti prema drugima, dok sadašnji čovjek ima milosti samo prema sebi i materiji, koja mu je "dušu uzela" i koja će ga voditi putem laži i obmane.
Zbog čovjekove nezainteresovanosti, da se Bogu približi, da spozna istinu, te da uči i prati Božije dokaze, čovjek je izgubio i ljubav prema drugima, jer udaljenost od Boga dovela je čovjeka da izgubi sve one vrijednosti koje su potrebne za njegov zdrav opstanak na ovozemaljskim prostorima. Zbog svog načina života, zbog samoobmane, čovjek je potpao pod uticaj sila zla, koje su od čovjeka učinile "nečovjeka", postao je tijelo, bolje rečeno predmet, koji hoda, živ a "mrtav je", jer živ ima osjećaj milosti prema drugima, dok sadašnji čovjek ima milosti samo prema sebi i materiji, koja mu je "dušu uzela" i koja će ga voditi putem laži i obmane.
Zato, kad volimo Dragog Boga, mi radimo sve ono što nam On dozvoljava, a izbjegavamo da radimo sve ono što nam On zabranjuje, u koju zabranu najviše spada nasilje nad dušom i tijelom čovjekovim!
No comments:
Post a Comment