KAKO DOŽIVJETI I PREPOZNATI ISTINSKU SREĆU?!

Pošto većina ljudi smatra za srećna čovjeka onoga koji je okružen materijalnim vrijednostima i drugim ovozemaljskim blagodatima, koje se mogu novcima kupiti, razmislimo šta je ustvari sreća?. Zapitajmo se, da li je sreća nešto vidljivo ili nevidljivo i koliko mi možemo biti svjedoci nečije sreće. Kako riječ sreća «govori» o trenutnom stanju čovjeka, i kako je sama riječ sreća nastala od niza osjećaja, koji mogu biti u uskoj vezi sa ovim osjećajem, iz tog razloga može biti i pogrešno vidjena. Zadovoljan čovjek ne znači i srećan čovjek, jer čovjek može osjećati zadovoljstvo u raznim porocima; prekomjernoj hrani, konzumiranju alkoholnih pića i drugim vidovima zabava. Sve nabrojano može uticati - izazvati, osjećaj zadovoljstva kod čovjeka, ali nikako sreću.

Razmislimo o našem vidjenju sreće i šta za nas znači riječ sreća,  kako bi mi na prvi pogled "vidjeli" i zamislili tu sreću?
Uzmimo primjer jednog čovjeka sa vidljivim materijalnim blagom koje posjeduje, naša prva misao i riječi će biti da je to sretan čovjek, jer ima sve.

Drugi primjer jedne porodice sa vrlo vidljivom materijalnom oskudicom, za nas će biti dovoljan razlog da pomislimo da oni moraju biti i vrlo nesretni ljudi.

Medjutim, tu možemo biti u velikoj zabludi iz slijedećih razloga;

Prvi primjer čovjeka sa posjedovanjem većih materijalnih vrijednosti će upućivati na čovjeka «obuzetog» materijalnim, te će i njegov život pratiti takav način razmišljanja, dok će svoje duhovne vrijednosti totalno zapostaviti. Samim zapostavljanjem duhovnih vrijednosti, a preuzimanjem samo materijalnih, čovjek zapostavlja najvažniji dio sebe, on zapostavlja dušu svoju. Čovjek duhovno «mrtav» je prazan čovjek i on u svojoj trci za postizanjem materijalnog i strahu od gubitka materijalnog, nikad ne može imati istinski mir.

Drugi primjer čovjeka, u nedostatku materijalnih vrijednosti će gajiti duhovne vrijednosti života, on će materijalno zamijeniti duhovnim, pa će biti sretan datim mu životom, te će male materijalne vrijednosti za njega predstavljati velike. Pošto će život osjećat dušom i duhovnim mirom, on će biti i duhovno zadovoljan i sretan.

U vremenu u kojem živimo, svjedoci smo totalnog obezvrjedjivanja čovjeka, u smislu ličnih nemoralnih ponašanja i postupaka, te predstavljanja putem medija i časopisa, što će nekima biti  i vid zadovoljstva, ali to nikako neće sreća biti, jer sreća može biti samo proizvod duhovnog osjećaja,  koji ne mora biti ni u kakvoj vezi sa tjelesnim osjećajem zadovoljstva.

Pa zapitajmo se zašto, kad su nam pružene sve mogućnosti, da bi bili «sretni», zašto su ljudi sve više i više nesretni i duhovno izgubljeni?.

Odgovor na to pitanje mogu samo naći oni ljudi koji su darom Božijim shvatili razliku izmedju duhovnog i materijalnog. Samim shvatanjem razlike izmedju duhovnog i materijalnog će učiniti da čovjek vidi materiju kao nevrijednost i prolaznost, a duhovnost, da vidi kao vrijednost, jer pripada vječnosti, pa je iz tog razloga i daleko iznad prolaznosti.

Sam čovjekov duh – duša je život tijelu i kao pokretač cijelog našeg bića ne smije ostati zapostavljena, uz davanje prednosti našem materijalnom tijelu. Zbog nedostatka probudjenog duhovnog osjećaja kod čovjeka, čovjek ne može ni biti istinski sretan, jer naša duša je u stalnoj potrebi za Onim koji je stvorio, pa će čovjek biti u stalnom nedostatku neispunjenosti i traganja za  «nečim» našto sam odgovor neće naći.

Zato, ako se osjećamo nesretni, bez znanog razloga za to, zapitajmo se?,da to nije «glas» duše naše, kojoj treba «hrana» duhovna. Ljubav čista, prema Stvoritelju našem će biti lijek našoj duši, a mi ćemo doživjeti istinsku sreću, o kojoj mogu samo pričati oni koji su je osjetili.