Hoćeš li sa mnom? U društvu je ljepše!» - Ali, tata, «rekoh mu, «upravo učim za ispit. Sad mi se baš ne ide.» - «Onda idem sam», odgovori mi otac.
Četrnaest dana nakon toga bio je mrtav. Tada je u nas još vladao običaj da mrtvac do pokopa ostane u kući. Mi sinovi ostali smo bdjeti pokraj otvorena lijesa. Bila je tiha noć. Svi su spavali, a ja sam ostao sjediti kraj otvorena lijesa. Odjednom se sjetih kako me prije dva tjedna otac zamolio da ga pratim u grad – a ja sam ga odbio! Pogledah ga i rekoh: «Ah, tata, moli me još jedanput! Ako hoćeš, ići ću i sto kilometara s tobom»!. Njegova su usta ostala zatvorena: Odjednom sam shvatio!» taj moj mali propust je strašna stvarnost. Da na raspolaganju imam cijelu vječnost, ne bih to mogao ispraviti.
Što mislite, koliko je grijeha u našim životima, koliko propusta?! Kako da budemo radosni kad nas grijesi i propusti neprekidno pritišću? Bez oproštenja grijeha ne možemo biti zadovoljni u životu! – A kad umremo? Kako će biti onda? Želite li ponijeti svoje grijehe sa sobom u vječnost? Često sam razmišljao kako će biti sa mnom. U mojim je godinama sasvim prirodno razmišljati o tome. Za sada me još zadržava jedna draga ruka, ali dolazi trenutak kada ću je morati ispustiti. U tom će trenutku brod mog života u tišini doploviti pred Boga – pred Njegovo lice.
Vjerujte mi, to je upravo tako, odjednom se nadjete pred Njim! Sa svim svojim grijesima, sa svim propustima, pojavite se pred Živim, Svetim Bogom! Zaprepastit ćete se kad otkrijete; «Pa sa sobom sam donio sav svoj grijeh i sve svoje propuste!» -Trebamo li oproštenje grijeha? Ne postoji ništa na ovome svijetu što bi nam trebalo više od oproštenja grijeha! Ono nam je potrebnije od svagdanjeg kruha!
W.B.
No comments:
Post a Comment