Usporedba - "živ a mrtav" čovjek!

Ljudi mogu odabrati put znanja ili put neznanja. Put znanja je i put istine, dok je put neznanja put neistine i put zablude.

Znači znanja imamo dvije vrste;

znanja koja upućuju i služe za korist u materijalnom svijetu, i sva nauka u vezi s tim je u korist za čovjekovo življenje i boravak na Zemlji.

Druga vrsta znanja upućuje nas na potrebu učenja o znanjima tj. svjesnosti čovjeka, da on nije samo materijalno tijelo i da je dio prolaznosti, nego je i duhovne prirode, koja  pripada duhovnom svijetu, pa tako i neprolaznosti. Zato čovjek mora probuditi svjesnost o značaju shvatanja razlike izmedju prolaznog i neprolaznog, tako što će ga svjesnost i voditi «vezivanju» za duhovno neprolazno, kao što će ga nesvjesnost voditi «vezivanju» za materijalno i prolazno.

Sama činjenica da je čovječije tijelo materija, i kao takvo je vidljivo, dok duša je duhovne prirode i kao takva je nevidljiva,  bez obzira što duša život nosi. Tijelo je  zavisno o duši i njeno napuštanje je smrt za materijalno tijelo, medjutim, duša ne umire već seli u svijet kome i sama pripada.

Kako je čovjek po Božijoj odredbi upućen na  sticanje znanja za ovozemaljske potrebe i opskrbu za život, upućen je i na sticanje duhovnog  znanja  i pripremom za vječnost, ali sve u granicama potrebe i dozvoljenog.

Ako čovjek  prekorači granicu normalne potrebe za održanje života, pa se oda bespotrebnom gomilanju materijalnih vrijednosti i postane ovisnik njihov, biti će nadvladan materijom a zanemaren u duhovnom smislu. Zanemarivanjem duhovnog udaljit će se «sam od sebe», jer će duši uskraćivati željenu «hranu,» koja je veza sa Gospodarom svih svjetova i čovjekovim stvaranjem. On stvori čovjeka u najljepšem obliku, da bi mu se odazvao, i shvatio da bez Njegove podrške i pomoći, zaista će provest svoj život - živ a «mrtav», živ, jer duša je živa u njemu, a «mrtav» zbog svog neznanja, jer će svojim neznanjem upropastiti i dušu svoju.

Takvim postupkom «vezat» će se za prolaznost, pa će tako i sam postati dio prolaznosti. Duši su potrebna znanja koja je približavaju njenom Stvoritelju, jer duša je svjesna povratka Njemu, i koliko god mi bježali «sami od sebe» i od onoga zbog čega smo i došli, pobjeći nećemo od vječnosti, ali za propušteno priliku nećemo imati.