SVA ZAHVALNOST PRIPADA STVORITELJU JEDINOM,

koji nas uči onome što ne znamo!

 

Mnogi, već odavno, siju smutnju i uvode nered, propagirajući putem medija i štampe razne antiislamske priče i tekstove i sve čine da bi Islam predstavili kao religiju "nasilja" a ne mira. Umjesto da shvate da Islam kao religija nema ništa sa ljudima koji su tu samo imenom i prezimenom i ništa više. Oni su opasnost za one koji su srcem tu gdje jesu, jer ih poistovjećuju sa onima koji su tu, a njihova srca su daleko, od mjesta gdje jesu. Kako se od čovjeka koji je srcem daleko od onih sa kojima jest, može očekivati svašta, tako su mnogi iskoristili «svoje mjesto» unoseći jedan nered i smutnju, koja je dobro došla i neprijateljima Islama, za zajedničke koristi. Samom Islamu, kao religiji i odredjenom vjerovanju ništa ne mogu naškoditi ljudske zablude, jer je to Božija objava i Njegova Riječ, pa se može i vidjeti samo kao takva. Postupci i nedjela onih koji ih čine, se mogu pripisati samo njima, i oni nikako ne mogu biti «ogledalo» svih.Važno je da shvatimo, da imena koja ljudi nose nisu dokazi o njihovom vjerovanju ni nevjerovanju, jer imena samo ukazuju na religijsko, pretežno nasledno «neo-opredjeljenje» čovjeka, a nikako nisu dokaz o njemu kao vjerniku ili nevjerniku. Čovjek, se jedino odaje kroz postupke svoje, i za takve postupke samo on može snositi odgovornost, a ne religija u kojoj se nalazi. Medjutim, čovjek ne voli razmišljati, lakše je odmah prihvatiti rečeno, nego razmisliti o svemu. Razmišljanjem, čovjek bi došao do saznanja, koja u prvi mah ne bi ni pravilno shvatio. Povodeći se za tudjim mišljenjima, koja su na isti način «zavedena», i sam će biti zaveden, pa će tako i on širiti vijesti koje su neistinite.

Pretežno, takvim dogadjajima, kojima mi nismo svjedoci, ljudi dodaju i svoja mišljenja i zaključke, pa na kraju se sve prikaže u sasvim drugim okolnostima, nego što su se i desile. Često se desi, a što je i dokazano, da su mnogi i životom platili ovakve spletke ljudi, koji su namjerno ili čak nenamjerno učinili da jedan dogadjaj prikažu u drugom svjetlu. Koristeći se dogadjajima u kojima i sami učesnici mogu biti, oni iz mnogo koristi i razloga, i namjerno neistinu šire.

Čovjek, za sve ima vremena, satima će vrijeme provoditi u zabavama, raznih vrsta, ali vremena za razmišljanje neće naći.

Znači, da bi se upustili u raspravu o nekom dogadjaju, moramo lično znati istinu, da bi mogli donijeti svoj stav u vezi dogadjaja. Ako se ne povodimo za svojim, nego za tudjim mišljenjem, od naše pravednosti u vidjenju neće biti ništa. Pošto, nismo svjedoci, mi ustvari i «neznamo ništa», pa kako možemo raspravljati o onome o čemu i ne znamo ništa.

Moramo znati, da sve što nismo vidjeli, trebamo prihvatiti sa dozom rezerve, i ne upuštati se u «osudjivanje», dok se istina ne dokaže. Za istinu, će možda trebati vremena, jer istina ima brojne neprijatelje, koji svakodnevno rade da istinu prikažu kao laž, a laž kao istinu.

Medjutim,

Bog Uzvišeni je Čuvar istine, i niko i ništa, ne može učiniti da istina nestane. Istina, mora pobijediti, i svi oni koji budu vjerovali u njenu pobjedu, će doživjeti Dan kada će Istinu vidjeti.