u pogledu očuvanja života na Zemlji. Kao glavni korisnik ovozemaljskih dobara, kojima je Bog dragi darovao čovjeka, čovjekova svjesnost o preuzetom, treba da bude stalni opomenjivač, na razumno i umjereno korištenje datih nam blagodati.
Svojim ispravnim postupcima prema prirodnom blagu u koje spada i životinjski svijet, činiće dobro prvenstveno sebi, jer svako bezrazložno i prekomjerno iskorištavanje i jednog i drugog, dovodi u pitanje sam čovjekov opstanak, na ovozemaljskim prostorima.
Postupajući po propisanom redu, po Božijim dozvolama i zabranama, brinući se o preuzetom, čovjek će raditi u korist svoju. Svako namjerno narušavanje uspostavljenog reda i ravnoteže, u zavisnosti jednih od drugih, će voditi uništenju, ne samo jedne vrste, nego i uništenju svih onih koji su u «uspostavljenom redu zavisnosti» jednih od drugih.
Naime, znanje o posljedicama uništavanja prirodnog bogatstva, bilo kojih vrsta, trebamo prenositi jedni na druge, kao i sva znanja, koja su za dobrobit cjelokupnog čovječanstva, što nam je dužnost i obaveza, od Boga zadana, jer Bog, milostive voli, a sebične osudjuje.
Svi ovi svjetovi mogu, opstati bez čovjeka, ali čovjek ne može opstati bez ovih svjetova!
No comments:
Post a Comment