Koliko puta sam čuo mladiće i djevojke kako se i za najmanju sitnicu
zaklinju. «Majke mi, poštenja mi, časti mi», a ne rijetko se spominje i Božije
ime. Često sam se pitao; «Zašto i čemu toliko zaklinjanje?» Imam utisak da ti
mladi ljudi ni sebi ne vjeruju i, da bi ubijedili druge u istinitost svojih
riječi, koriste zakletvu.
Vjernik tako nikada neće postupiti. Ako ga neko nešto pita, on će odgovorit;
«Da! To je tako, to je istina.» ili; »to nije istina. Ja nikada ne lažem i nema
potrebe da se zaklinjem.»
(Knjiga,Snagom vjere do savršenstva
duše-
Ismet U. Š.)
No comments:
Post a Comment