a istina je red!
Svjedoci smo zavodjenja nereda na Zemlji širih razmjera. Nered u
porodicama, nered na radnim mjestima, nered na ulicama, nered u vjerskim
objektima. Da li se zapitamo, ko je kriv za ovaj nered?, i šta mi činimo u
pogledu upozorenja ili uspostave reda. Da li smo samo nijemi svjedoci i nered
kao zabavu prepričavamo samo?.
Pitam se, da li su ljudi svjesni odgovornosti svojih i dužnosti od Boga
zadatih?. Da li im je važnije šta ljudi o njima misle, nego šta Bog Dragi
misli?, pa se povlače «iza zastora», te svjesno ne žele” znati a ni čuti”.
Da li je takav postupak dopušten vjerniku?. Da li je riječ, naš
glas protiv nereda, od Boga zabranjena?. Nikako, jer Bog Dragi nas
upozorava na našu obavezu učešća u
uspostavi reda, prema mogućnostima našim, pridržavajući se propisa Njegovih,
jer samo tako možemo biti sigurni da će i naše postupanje ispravno biti.
Medjutim, često se ljudi prilagode na uspostavljeni nered, jer
nered daje mogućnost na bezbrižnije
postupke, postupke koji su lakši od postupaka reda. Radi toga ljudi češće i private nered, pa se često može čuti; “ kad toliki svijet to radi, pa što i ja
nebi činio isto, ili što bi drugačiji bio”?.
Zato, zabluda čovječija nije dio razmišljanja, jer da jest nebi čovjek
u zabludu upao, pa se nebi poistovjećivao sa ljudima koji čine nered, jer
čovjek mora imati lični stav, pa maker i sam u svom mišljenju bio, ako je
siguran da je ispravno ono što on čini.
Do masovnih zabluda su nas i dovela naša «prepisivanja» ponašanja i
postupaka drugih, jer u masovnosti vidimo «novi kulturni trend»
ponašanja, a o «pameti» takvog trenda mnogi ne razmišljaju.
Zato, ne trudimo se da budemo dio masa, ako
te mase rade, ono što je od Boga Dragog zabranjeno, već se potrudimo da činimo
ono što je od Njega dozvoljeno, pa makar i sami ostali, jer bolje je napušten
od ljudi biti, nego napušten od Boga biti.
No comments:
Post a Comment