Alkohol je bez sumnje

veliko zlo koje šteti pojedincu i zajednici. On unosi siromaštvo u mnoge porodice. Alkohol je uzrok velikom broju svadja, zločina i nesretnih udesa. On izobličava ljudsku ličnost i radja umno i fizički zaostalu djecu. Djeca alkoholičara često trpe od gladi i nemira u domu, a nerijetko i bez škole ostaju.

Zbog toga Islam ne prihvata bilo kakav sporazum kad je u pitanju alkohol, niti bilo kakvo pravdanje za njegovu proizvodnju i upotrebu.

Nikakvi ekonomski niti društveni interesi ne mogu pravdati proizvodnju i upotrebu alkohola, jer upravo te interese on najviše ugrožava.

Pored toga što neposredno napada čovjeka trujući njegovo tijelo i dušu, istovremeno napada ekonomske i društvene interese zajednice. Ako bismo uporedili finansijske izdatke za liječenje alkoholičara, socijalnu ugroženost njihovih porodica i defektnosti njihove djece, te štete zbog izostanaka sa posla, došli bismo do zaključka da su materijalne štete, proizašle upotrebom alkohola, mnogo veće od koristi koja je ostvarena proizvodnjom i trgovinom alkohola.

Za sve ono što je alkohol učinio i što čini u borbi protiv čovjeka i njegovog blagostanja trebalo ga je davno prije «osuditi na smrt». To je, eto, učinio Islam za islamske narode prije četrnaest vjekova.

(Udžb. za vjer. pouku – R.M.)