Junačko srce

Mladost je doba puno energije, htijenja, nadanja, nastojanja, velikih junaštava. To je uistinu veliko doba života. E kad bi to značajno, sjajno doba uvijek bilo prožeto i ispunjeno velikim i plemenitim djelom! Kako bi samo mladost bila sadržajnija i ljepša! Koliko bi već na samom početku života bilo više sreće!

Pitaćeš se možda, što mislim kad kažem velika plemenita djela?

Ne mislim na djela, koja potresaju svijet, ne mislim na slavu koja ulazi u povijest. Zašto na to ne mislim?

To je dato samo rijetkim. Malo je onih, koji su zabilježeni u povijesnim knjigama, čija imena ostaju zapisana na spomenicima. Ja govorim o djelima, velikim djelima, koja su dostupna svakom mladiću i djevojci. Svima stoje na dohvat ruke. Govorim o trudu, nastojanju da se izvojuje velika pobjeda, prava pobjeda u sudbonosnoj životnoj bitki koja se vodi u duši izmedju dobra i zla. U toj bitki pobjeda dobra vodi ka svjetlosti duha, savršenstvu duše.

Ustrajati u toj bitki, biti postojan i hrabar, ne uzmaknuti ni koraka, i izvojevati pobjedu je istinsko junaštvo. Za to djelo treba junačko srce. To bi trebalo da bude djelo odvažnih.

Dragi Allah dž.š. traži to junaštvo, taj podvig od odanog, vjernog mumina (vjernika). A to junaštvo, taj podvig satkani su iz bezbroj sitnih junaštava i sitnih podviga, koji ispunjavaju čitavu mladost i čitav život.

Sitna svakodnevna dobra djela, sitni poduhvati na putu dobra! Možda naizgled beznačajni i neprimjetljivi, ali u svojoj suštini i te kako veliki! To je zadatak muminskog (vjerničkog) srca. Činiti dobro ljudima, životinjama, biljkama, svemu što postoji. Za ustrajnost na takvom putu treba junačkog srca.

Treba biti milosrdan, radin, istinoljubiv, marljiv, sve vrline ovog svijeta pretvarati u djela.

(Knj. Snagom vjere do savršenstva duše,

  Ismet U. Šehibrahimović)