Važnost i korist namaza

Čovjek je u životu opterećen raznim poteškoćama, nezgodama i nesrećama.Sve njegove životne radosti zagorčane su mu mislima na smrt. On bježi od pomisli na smrt, ali mu je to nemoguće. Misao o smrti ga, nekada manje a nekada više, neprestano prati.

Uzvišeni Allah, da bi nam olakšao teškoće, nezgode i nesreće na ovom svijetu, a smrtnu gorčinu zasladio novim, vječnim i boljim životom u carstvu savršenijeg svijeta, poziva nas na namaz, u kojem se svakog dana pet puta odvajamo od materijalnog svijeta i stupamo u neposredni razgovor s Allahom, Stvoriteljem i Upravljačem svih svjetova, zbivanja i promjena. U namazu upravljamo svoje misli prema Milostivom Allahu, Univerzalnom Razumu i Moći.

U času namaza osjećamo se prisutnim pred Allahom koji nas vidi i čuje riječi koje Mu upravljamo. Trenutak namaza je najveća čast i najsladje duhovno uživanje koje musliman doživljava na ovom svijetu. Ko bježi od namaza, bježi od časti i najsladjeg zemaljskog uživanja.

Musliman se u namazu mislima uzdižu i leti u više nebeske svjetove. U tim časovima ne samo da zaboravlja smrt, kao gorčinu života, već u smrti vidi novi, savršeniji vječni život. On duboko osjeća da će jednog dana ostaviti ovaj svijet, ali istovremeno u namaskom zanosu jača nadu da će mu Allah, kome se on obraća, u času smrti otvoriti vrata u drugi, vječni i savršeniji život i svijet. 

Ta velika misao o našoj prisutnosti pred Svemogućim, Sveznajućim i Apsolutnim Stvoriteljem, koji nas u času namaza vidi i čuje, i naša vjera u produženje života odmah poslije smrti u boljem i savršenom svijetu, čine nas sretnim na Zemlji i olakšavaju nam teškoće i napore u životu.

Mudri Allah dž.š., znajući da namaz duhovno jača muslimana, da ga čini sigurnim, pouzdanim i strpljivim te da mu neprestano obnavlja slast i radost u životu, naredio mu je klanjanje namaza u najstrožoj formi – farzom (obavezom).

Pored ispunjenja duhovnih potreba i koristi za našu dušu, namaz  utiče i na tjelesne potrebe i koristi , te na cjelokupno zdravlje čovječijeg organizma;

Da bi muslimani mogli stupiti u namaz, obavezni su redovito abdestom i kupanjem održavati čistoću, a tjelesna čistoća je neophodan uvjet za ljudsko zdravlje.

Obavezni tjelesni pokreti u namazu; dizanje ruku, stajanje, poklon i stavljanje lica na tle, kao i propisno sjedenje i ustajanje su, ustvari, obavezno islamsko tjelesno vaspitanje, čime vjernik postiže živost, čvrstinu, izdržljivost i pokretnost cijelog organizma. Ovi namaski pokreti pet puta dnevno utiču na rad srca i cijeli krvotok, rad želuca, disajnih  i ostalih organa u našem organizmu.

(Udžb. za vjer.pouku – R.M.)