Zamka sredstava za smirenje

Da bi zarasle naše stare rane, prije svega je potrebno da imamo hrabrosti da ih otkrijemo i da iz njih izbacimo otrov. Na nesreću, vidjeli smo to već, naše vaspitanje i naše navike tjeraju nas da ih prećutimo. Kad naš unutrašnji pritisak počne da se popenje i da prijeti da sve «polomi», mi tražimo pomoć od «hemijske pilule». Sredstva za smirenje, antidepresivi, sedativi, hipnotici i i neuroletici imaju za cilj da zatvore naš duh u zatvore sa nevidljivim rešetkama iz kojih je bjekstvo izuzetno teško, skoro nemogućno. Ovo beskorisno zatvaranje – jer ničemu ne vodi – može čak da bude i opasno.

U svojoj knjizi Psihosomatske bolesti, Žak Toma  tvrdi da «antidepresivne pilule koje se suviše dugo uzimaju mogu na kraju da izazovu nesanicu i uznemirenost mnogo većeg intenziteta nego što su bili simptomi protiv kojih smo počeli da se borimo». Pored toga, prema dr. Pradalu, «duga upotreba sredstava za smirenje katkad dovodi do promjena u ličnosti koje mogu biti ozbiljnije od onih promjena zbog kojih se pacijent obratio ljekaru». A profesor Zarifijan u svojoj knjizi Glava puna rajeva dodaje; «Što više pojačavamo dozu sredstava za smirenje, sve se više približavamo fenomenu zavisnosti, to jest nemogućnosti da prestanemo sa liječenjem. Često smo primorani da, sa još više žestine počnemo da liječimo nove simptome izazvane lijekovima».

Vrijeme je da otkrijemo sva naša sredstva, našu «prirodnu snagu». Ne prepustimo se «hemijskim pilulama». Ne sjedimo u mraku lišavajući se životne svjetlosti!

(tekst preuzet)