Čovjek, u svojim mislima,

uvijek ponizan mora pred Bogom biti.  Svjestan slabosti svoje i nemoći svoje, pred Onim koji stvara, i rastvara, Nezavisan, Samostalan u volji svojoj. U Njegovoj vlasti je sve, živo i mrtvo,  rodjeno i nerodjeno. Pa da li nam riječi mogu dočarati? da li nam riječi mogu opisati? kad jesmo i „kad nismo“, kad postojimo a „ne postojimo“, kad nas ima i „kad nas nema“ Šta je čovjek? praška u svemiru, u svojoj nemoći ništavan, prolazan a vječan, a po stvaranju djelo Božije, sa preuzetim obavezama i odgovornostima, za sebe ili protiv sebe. Savršeno stvoren, da živi i da radi, svako zadatak svoj ima, vrijeme mu je dato, da ga opravda ili neopravda, u zavisnosti od volje svoje. Što prije shvati više će šanse imati. A šansu nemoj čekati, odmah ili sutra. Odmah je odmah,  a sutra da li će biti?

onaj ko bude uradio koliko trun dobra – vidjeće ga,

a onaj ko bude uradio i koliko trun zla – vidjeće ga  ( Kur'an-Zemljotres,7,8)

Riječ je Gospodara našeg koji nam pokazuje  svoju Milost i Pravednost.