čine obostranu grešku,
jer puštaju da posljedice
nesporazuma postanu „klice“ neprijateljstva, koje će ih udaljiti jedne od drugih.
Ljubav i prijateljstvo, ne
dopuštaju neiskrenost u postupcima, i
šutnju kad govor je spas, da bi ljubav i prijateljstvo opstalo, jer svako
suprotno ponašanje će narušiti te dvije
potrebe opstanka čovječanstva u medjusobnim kontaktima.
Zato, ti govori, ali i oprezan
budi, sa onima koji govor ne vole, i kojima je šutnja spas kad govoriti ne
žele, kada se boje onoga što će čuti, i
kada istinu samo u „snovima“ vole.
Ti strpljen moraš biti, i naći
način kako doprijeti do srca njihovih, jer njihova srca strah je nadvladao, pa
šutnja im je bijeg i od sebe i od potrebnog govora.
Ponekad; šutnja je „govor“, kada se nema šta reći, a ponekad i
priznanje, a ponekad i šutnjom se
govoriti može, ali to je samo nekima
dato, pa zato moraš dobro razmisliti sa kakvim čovjekom nesporazum imaš, jer
sve je potreba, dok se nesporazum riječima
i mirom riješiti može, ali, ako vidiš da do „sile“ doći može i šutnja je
spas za tebe, a i za njih.
Svaki tvoj pokušaj da do mira
dodješ, za tebe je pohvalan i kod Boga priznat, pa nemoj patiti ako tvoj trud da nesporazum riješite uzaludan bude.
-----------------------------------------------------------------------
Ovako je to rekao – Meša Selimović
„Najgore je kad ljudi ćute,
kad se ne objasne,
pa svaka sumnja ima
pravo na život. I moja i tvoja...“
No comments:
Post a Comment