Kada čovjek postane svjestan, prihvati istinu,

i bude spreman posvjedočiti  svoje misli, da ništa nije njegovo, sem djela koja je stekao, može se reći da je “progledao”, jer  sve je blagodat i ispit, od Boga dat, i sve je privremeno,  a  samo su djela vječna.

Ta svjesnost  za čovjeka je  veliko olakšanje i smirenje,  i ona  donosi mnoge koristi i  radosti, jer skida “breme” ovozemaljsko, pa čovjek u svemu drugačiji postaje  i mir svoj nalazi.

On ne postaje bezbrižan prema onome što mu je povjereno, već naprotiv, postaje više brižan, pa cijeni ono što mu je dato na čuvanje - na ispit, pa zahvaljuje Darovatelju na milosti Njegovoj.

Čovjek čuva i ono što nije njegovo, a i ono što je zajedničko, i brine se o preuzetim obavezama, da bi postupao ispravno.

Oni koji  srcem prihvate ovu istinu, oslobodit će se želje za gomilanjem  materijalnog, pa će težiti ka gomilanju duhovnih vrijednosti,  koje su potreba i ovog i onog svijeta, jer onaj koji nije jeo sit ne može biti, i onaj koji se trudio nije ni  nagradjen ne može biti.  

Mlad misli da vremena ima, a star misli da  vremena nema, ali ni jedan ni drugi u pravu nisu, jer često mladost ne doživi starost, i često starost propusti ono što se učiniti moglo,

jer nisu samo dragocjeni dani, mjeseci i godine, već svaki trenutak, u kojem čovjek može promijeniti sve.