Iskreno vjerovanje donosi mnoge blagodati,

i otvara čovjeku samo jedan put, put istine, a put Istine vodi čovjeka „blizini“ Stvoritelja svih svjetova. Njegova „blizina“ donosi čovjeku spoznaju u razumijevanju i vidjenju, razlike izmedju dobra i zla, pa čovjek postupa po prvom, a drugog se kloni, i to mu postaje glavna smjernica za djelovanje, riječju i djelom, ako želi biti na pravom putu i postići Božije zadovoljstvo.

Naspram iskrenog vjerovanja je neiskreno“ vjerovanje“,  što može biti zamka za iskrene vjernike, jer neiskreni „vjernik“ , često se ne drži onih  pravila koja se vežu uz iskrenost i pravedno postupanje, već postupa na izgled kao „vjernik“, dok su njegovi postupci promjenjljivi i prilagodljivi situaciji, dogadjaju i čovjeku, a sve u zavisnosti od potreba njegovih. Gdje su lične potrebe iznad iskrenosti i pravednosti, tu nema ni pravednog postupanja, pa se ovakvi  postupci nebi ni smjeli naći kod vjernika, koji su vjeru prihvatili iskreno srcem. Oni postupaju po pravednosti, i brane pravednost na svakom mjestu, kod prijatelja i kod neprijatelja, i drže se načela pravednosti, a ne ličnih koristi, jer je to propis Božiji.

Razlike, medju ljudima nisu bez razloga,  jer ljudi  uče jedni od drugih, pa zato  Bog dragi i kaže;

„O ljudi mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji ga se najviše boji. Allah uistinu, sve zna i nije mu skriveno ništa“. (Sobe,13)

Ovaj ajet upozorava čovjeka na medjuljudski dijalog, upućuje na prihvatanje razlika medju narodima, dok ujedno objašnjava potrebu vjere, i potrebu bogobojaznosti, jer onaj koji vjere nema, on i straha pred Bogom nema, pa je spreman postupati na štetu drugih, radi koristi svojih,  što se danas može na svakom mjestu vidjeti, i dokazi su nevjerovanja i ljudske zablude.

Uz neiskrenost je uvijek licemjerstvo, a  licemjerima u vjeri mjesta nema. Zato, pitanje je kako se odnositi prema takvim ljudima, i nači zajednički dijalog, ako smo prinudjeni na stalne kontakte sa njima.  Kako se može sastaviti iskrenost i neiskrenost?, kako sastaviti istinu i laž?, da zajednički dijalog nadju, kada je ponor nerazumijevanja medju njima već „uspostavljen“.

Može se reći, da je neiskrenost posljedica nevjerovanja,  a nevjerovanje nije kao i vjerovanje,  pa je u samim postupcima izmedju jednih i drugih, nastao “ bezdan“ nesklada. „Bezdan“ nesklada ne utiče na tijelo, već na razum i duše, pa budu blizu,  a“ daleko“ jedni  od drugih, sve dotle, dok svoje postupke i govor ne dovedu u stanje sklada postupanja i govora. Ovo stanje se neće promijeniti samo od sebe, dok obadvije strane ne ulože maksimum strpljenja i želje, na miran dijalog, ako ga uopšte žele.

Kako vatra pali drvo, tako i neiskrenost nepodnosi i “potpaljuje“  iskrenost, i prihvata samo sebi ravne, pa će prije dijalog biti uspostavljen medju neiskrenima, nego medju iskrenima i neiskrenima, jer neiskreni neće puno misliti o drugom, koliko o sebi, i neće biti opterećeni razmišljanjem o pravednosti svojih riječi, i postupanjem po istini, što je slučaj kod iskrenih.

Neiskren čovjek nije svjestan, da njegova neiskrenost je šteta za njega lično, jer čovjek ima dostojanstvo svoje, a neiskrenost uništava dostojanstvo, pa se čovjek „izgubi“ u svojoj neiskrenosti. Zato, čovjek iskren vjernik uvijek zna, ono što neiskren ne zna, i  nastoji neiskrenom ukazati na posljedice neiskrenosti, jer je to dužnost i obaveza od Boga zadana, da se pomogne onome, kome je pomoć potrebna.

Bog dragi je Vlasnik svega, i On jedini promijeniti može i jedne i druge, bez posredstva čovječijeg,  ali nam je u zadatak dao, da brigu vodimo jedni o drugima, pa zar se može čovjek ne odazvati pozivu Njegovom?

Ovako se to objašnjava u Svetom pismu;

„Ne ujarmljujte se s nevjnernicima, jer šta je pravednosti i bezakonju zajedničko? Ili kakvo je zajedništvo svjetla s tamom?. A kakav je dio vjernika s nevjernikom“?

Ovo je lijepo rečeno, ali bez obzira na svoje vjerovanje, vjernik  je prinudjen na kontakte i život sa vjernicima, a i nevjernicima, radi čega je njegov put "trnjem" posut, ali i Svjetlom obasjan, pa nek samo strpljen bude na putu svom.