“Opasnost” pogleda.-

“Reci vjernicima  neka obore poglede svoje”

(An-Nur,30)

Oči su neprocjenjiva blagodat Božija,  ali  isto tako, oči mogu biti “opasnost” za čovjeka, ako gleda što nije dobro da gleda, jer oči mogu vidjeti ono što duša ne želi, ili što poželjeti može.

Sve što je Bog dragi zabranio  čovjeku, ili ga upozorio je korist za njega. Za čovjeka,  kompletnog tjelesnog i duhovnog, a ne samo tjelesnog, kako ga mnogi predstavljaju, pa misle samo o tijelu, a zaboravljaju dušu, i ono što duša predstavlja tijelu.

Dakle, čovjek je upozoren na uzrok i posljedice  štete za njega. Gornji kur’anski ajet opominje, na obaranje pogleda. jer pogled može biti trenutni, ili pogled bude uzrokom dužeg gledanja, sve je u čovjekovom razumijevanju. Svaki čovjekov organ je Božija blagodat, a tako i moguća čovjekova kazna, ako čovjek zloupotrebljava Božiju blagodat, pa je koristi u nedozvoljeno, ili ih izlaže “prekomjernostima”, pa utiče na promjenu stanja njihovog.

Bog dragi, se ovdje obraća svim vjernicima, ne  pojedinačno, ženama ili muškarcima, već skupno, jer je opasnost  ista za jedne i druge.

Znači, čovjek je upoznat, a “dokazi”  su u njemu. Svako može znati, i mase su onih koji znaju, ali ne shvataju. Npr., kako čovjek može pamtiti dogadjaj, i imati “sliku” u dubokoj starosti, o onome što je vidio još u djetinjstvu, koja mu nije bila prijatna. Zašto,  i kako je to ostalo u pamćenju?, zašto i kako se nije “obrisalo”?, trebali bi se zapitati, kada odlučimo da gledamo, ono što nam nemir ili strah izaziva, ali gledamo. Kako ćemo zaboraviti, i kakve će posljedice ostaviti na nas, ono što smo vidjeli, a nismo htjeli?.

Kada se pitamo, ili ako se uopšte pitamo, kako djecu u najranijoj dobi zaštititi i spasiti,  od  medijskog širenja “bolesti”, u vidu prikazivanja monstrumskih video-sadržaja;  zločina i nemorala, nezamislivih normalnom ljudskom biću, te crtanih filmova namijenjenih djeci, sa izmišljenim bićima strave i  fantastike,  koja nikako ne mogu biti djelo zdravih razumnih stvorenja.

Novac je postao važniji od ljudskog života, pa se zato većina uzroka ljudske propasti  sakrije od znanja njihovog, jer kada bi se ustvari uticalo na uzrok, spriječile bi se i posljedice. Ovo mnogima ne ide “na ruku”  jer bi ostali bez finansijskih koristi, koje su postale važnije od zdravlja ljudskog.

Sve što nije dobro je postalo dobro, a što je dobro o njemu se malo govori. Ono što većina radi, je za mnoge postalo ispravno, pa bez razmišljanja poistovjećuju se sa njima, držeći se mišljenja da je većina pametnija od pojedinca, pa makar ta većina u propast čovjeka vodila.

Zdravlje djece, i onoga što im odrasli “ pripremaju”  vidjet će se u budućnosti, i štete koje su im učinjene, od strane onih koji se “brinu” o zdravlju njihovom.  Ostavljajući djeci nezdrave lične primjere, dopuštajući im da čine ono što je protiv zdravlja njihovog, i života njihovog, predstavljajući im dozvoljenim, ono što je za zdrav razum bolesno, bićemo učesnici njihovih propasti, ako se samo  i dalje budemo ugledali na druge, i “prepisivali” njihove postupke.

Čovjek je od Boga zadužen, a pogotovo roditelj kome su djeca povjerena na odgoj, da ih savjetuje i zaštiti od onoga što je u moći njihovoj, da im objasni razliku izmedju dobra i zla, da bi se sami znali zaštiti od  loših uticaja i loših navika. Samo tako, čovjek će moći pomoći sebi i drugima,  jer bolesti ne nastaju samo u unutrašnjosti naših tijela, već dolaze spolja, od mnogih izazivača vidljivih a i nevidljivih.

Svaki čovjekov organ  može biti “izmapulisan”, od onih koji znaju da manipulišu ljudima, pogotovo u slučaju kada je čovjek kolebljiv u vjerovanju svom, pa se preda na vjeru čovjeku, a na Boga zaboravi. Takav izgubi Njegovu zaštitu, pa bude prepušten na “milost” onima koji milosti nemaju.

Zato  se,  zamislimo nad ovim Božijim upozorenjem, jer On jedini zna šta je za čovjeka najbolje, pa ćemo  shvatiti ko nam je Prijatelj iskreni!