Ako se oni ne „drže“ riječi svoje,

ti nemoj  raditi to što oni rade, i nemoj oponašati postupke njihove. Oni postupaju kao što licemjeri postupaju, pa se riječi svoje drži, jer samo tako ćeš moći biti iskren u postupcima svojim, i samo tako ćeš na pravom putu biti.

Dakle, čovjek se mora držati riječi izgovorene, ali, riječi nisu sve iste, i svaka riječ ima svoj uzrok, radi kojeg je izgovorena. Zato, ovdje nije u pitanju samo riječ, već i uzrok, radi čega se čovjek mora zamisliti, pa razmotriti uzrok riječi, da bi znao, da li će se držati ili će odstupiti od riječi svoje.

Kako čovjek može znati da li će ispravno postupiti ili neće, u svojoj odluci, za jedno ili drugo, kad može održanjem svoje riječi postupiti ispravno, ili činiti štetu sebi ili drugom, ili kad može odstupanjem od riječi svoje učiniti loše ili dobro djelo za sebe i druge? Može se sigurno reći da to čovjek nikako ne može znati, ako ne poznaje Božije propise, tj. Njegove dozvole i zabrane. Po njima će se čovjek rukovoditi u odluci održanja svoje riječi, ili odustajanja od nje, da bi postupio po Božijem propisu, a ne po svojoj odluci, jer čovjek griješi u svojim odlukama, a Bog dragi ne griješi, i čovječije misli i postupci su Njemu poznati.

Sve druge odluke o držanju riječi, ili njenom  kršenju, kojim se čovjek rukovodi samo po svom nahodjenju, su sumnjive u svojoj pravednosti i licemjerne u ponašanju, jer onaj koji ne poznaje Zakon ne poznaje ni red, a onaj koji ne poznaje red uspostavlja nered, a uspostavljanje nereda na Zemlji je od Boga zabranjeno, pa ti o svemu dobro razmisli!