U strpljivosti je lijek!

Rečeno je;  „strpljen-spašen“, ali mnogi na to često zaboravljaju, pa žele nešto odmah, jer  strpljenja nemaju da čekaju.

                                 

Mnogo je onih koji kažu „tražio sam od Boga, ali mi nije Dao“, pa nadu izgube i popuste u vjerovanju svom.

Kako samo čovjek ne razmišlja o postupcima svojim?. Kada traži od čovjeka, spreman je da čeka. Kada  traži ovozemaljsko znanje, i to je spreman da čeka, i ne misli na vrijeme koje prodje,  a kada traži od Boga on želi odmah,  i nije strpljen u čekanju svom.

A kako samo čovjek ne shvata, da se Bog ne može zvati, samo kad se ima neki problem, a zaboravljati kad nema. Kako čovjek ne može razumjeti?, da to što traži možda nije dobro za njega, ali to on ne zna. Bog dragi to zna, pa čovjeku ostavlja vrijeme za odgovor, i tako Odgovori čovjeku na traženje njegovo, ali čovjek toga svjestan nije. 

Zato, samo oni koji ne razmišljaju o beskrajnoj Milosti Božijoj, mogu nadu gubiti, ali čovjek ne treba gubiti nadu u Božiju pomoć,  već treba vidjeti grešku  u sebi, zato što ne razmišlja, i što strpljen nije. Da razmišlja i da je strpljen, on bi naučio ono što ne zna, vidio bi ono što ne vidi, i shvatio bi ono što ne shvata.