Ima ljudi koji sa sobom zlo „donesu“,

pa svojim prisustvom medju prisutne nered unesu, i oni se bezrazložno raspravljati i optuživati počnu, i jedni prema drugima neprijateljski se ponašati počnu. Takve ljude teško prepoznati nije, ako se prati ljudsko ponašanje i razmišlja o istom. Oni dolaze, naizgled u miru, ali u „njima plamen vatre je zapaljen“, pa smišljenom spletkom odredjeni razgovor počnu, i riječi svoje kao „mamac“ koristiti stanu, dok se i drugi u raspravu ne uključe. Oni razgovor samo počnu,  ali nikada do kraja razgovor ne završe, pa „neprimijetno“ i sa osmijehom na licu napuštaju prisutne, dok oni koji su ostali, ne znaju više ni o čemu raspravljaju, niti ko je kriv, a niti ko je prav, niti znaju uzrok srdžbi koja se probudila.

Dugogodišnjim posmatranjem i razmišljanjem o postupcima ljudi, naučila sam kako ih prepoznati. Ono što mogu reći je; da takvi rijetki nisu, ali malo je koristi, ako ih samo manjina prepoznati može, jer ljudi su naučili da je većina uvijek u pravu, pa makar i putem propasti išli. Oni ne znaju, da razum nije u većini, nego u onima kojima ga je Bog Dragi „rasvijetlio“,  da bi znali razlikovati dobro i zlo, i da bi postupali po dozvoljenom, a izbjegavali ono što je od Njega  zabranjeno.