I zato; čovjek više ne može reći
„ja nisam znao, i dokaze vidio nisam“. To može samo reći onaj koji ne želi da
dokaze vidi, jer oni su postali toliko vidljivi, svakodnevni, toliko
svakodnevni i jasni, da svi trebamo u strahu biti, od onoga što jest, a mi
bezbrižno mislimo da nije, da i mi zalutali nebi.
Mnogi opravdavaju postupke
drugih koji su od Boga Dragog zabranjeni i prihvataju većine mišljenje, sve
iz razloga da nebi svojim riječima „uvrijedili“ one koji tako postupaju, „jer
svako pravo svoje ima“.
Istina, svako pravo svoje ima, al'
kakvo je pravo?, ne osuditi ono, našto čovjek nema pravo, i ne pobuniti se riječima
ili djelom, svako prema mogućnostima svojim. Čovjekov izbor je Božiji
blagoslov, ako čovjek postupa po onome što je od Boga Dragog dozvoljeno, ali,
ako čovjek postupa po onome što je od Njega zabranjeno, onda to nije više za čovjeka blagoslov, nego je to
uzrok kazni njegovoj.
Mi nesmijemo biti saglasni sa
izborima drugih koji uvode u grijeh, jer nemarnost prema zlu je opravdavanje
zla. Takvo postupanje nije ni vid prijateljstva, zato prijatelji odvraćaju od
činjenja loših djela, a neprijatelji navraćaju na činjenje, pa nek svako
razmisli; da li će pomoći ili odmoći onima koje voli, i da li će biti prijatelj
ili neprijatelj njihov?.
No comments:
Post a Comment