da bi se koristio njime, da bi ti on bio kao blagodat, podaren od Uzvišenog Stvoritelja, zar još nisi shvatio da umjesto razumom ti se nerazumom služiš?. Zar ova Zemlja na kojoj si nastanjen i sve njene blagodati nisu ti dovoljan svjedok Božijeg stvaranja i spoznaje Njega kao Stvaraoca?. Zar vid koji ti je podaren da bi vidio, ni on ti nije dovoljan svjedok Njegovog postojanja?. Zar prema svim Njegovim blagodatima koje su pripremljene radi tebe, ti ostaješ slijep i gluh?. Zar razum, koji ti treba biti vodič do spoznaje Stvoritelja svog, ti si zapostavio, odao si se svim ovozemaljskim porocima i uživanjima, pa u svojoj zabludi si postao silnik, a ne namjesnik na Zemlji, kako te Uzvišeni postavio?. Sve radiš, što ti je zabranjeno, sve radiš, što je protivno Njegovim zakonima i odredbama i dokle ćeš više lutati, sam u svojoj besvjesnosti, ne tražeći pomoć Njegovu?. Zar riječi Njegove i upute Njegove nisu ti dovoljan dokaz Njegovog postojanja?. Zar radosti koje ti On može podariti si odbacio i krenuo si putem svojim, bez vodjstva Njegovog?. Zar misliš da možeš bez Njega?!., Zar Njegove riječi i Njegove upute nisu ti dovoljan dokaz Njegovog postojanja?. Zar vrijeme koje ti je dato da bi Ga spoznao nije ti dovoljno, da bi shvatio?. Zar dani koji su ti odbrojani nisu ti dovoljni da Ga potražiš?. A šta ćeš čovječe ako te smrt prevari, pa Njemu dodješ nespreman, šta ćeš tada čovječe?. Kako ćeš tražiti da ti oprosti, kako ćeš reći da vremene nisi imao, kako ćeš reći da razum nisi imao, kako ćeš reći da oči nisi imao?. Al' tada će biti kasno čovječe, što vrijeme si propustio, koje si imao, što razum si zapostavio koji si imao, za oči koje si zaslijepio. Kako ćeš tada tražiti da ti oprosti?, Stvoritelj, za koga vremena nisi imao, On, koji ti je sve davao a ti samo uzimao, On, koji te stvorio, a ti Ga zaboravio?. Koga si čovječe volio, za kim si suzu pustio, od koga si utjehu tražio kad na Njega nisi mislio?. Zar drugi ti mogu pružiti ono što je u moći Njegovoj i o čemu On odluku donosi. Zar suze koje ti je podario drugome si namijenio?. Zar ruke koje ti je stvorio od Njega oproštaj ne traže?. Zar srce koje ti je On stvorio nikad na Njega ne misli?. Vidi čovječe kud si krenuo?, zar slabost svoju ne vidiš, zar nemoći svoje svjestan nisi?. Dokle ćeš više čovječe, druge tražiti kraj Njega?, kad sve ti dade da bi Ga spoznao?. Dokle ćeš više lutati i sreću kraj Njega tražiti?, dokle ćeš dušu patiti, jer Njemu se moraš vratiti?.
Pomisli ponekad čovječe, da zemlja bio si samo, On tijelo i život dade ti i za namjesnika na Zemlji te postavi. Blaga ti svoja predade, radi tebe stvorena, da nekad i Njega zavoliš i život ljepšim učiniš. Umjesto toga, ti silnik postade, milost u oholost pretvori i ljubav mržnjom zamijeni. Al' On će strpljivo čekati, da vidi dokle ćeš bez Njega lutati, kad On zna gdje si krenuo i gdje ideš.
Tvoj put je samo tvoj put voljom tvojom odabran i nemoj reći da znao nisi,
kad povratka ne bude bilo.
No comments:
Post a Comment