Koliko je čovjek udaljeniji od vjere,

onoliko je "bliži životinji".

Udaljavanjem od vjere on gubi osnovne ljudske vrijednosti koje su date samo čovjeku, koje su iznad samog opstanka i održanja života, što je odlika svih životinjskih vrsta da žive, hrane  se, razmnožavaju, i umiru.

Naizgled neuporedivo, čovjek i životinja, bezbroj razlika a dosta sličnosti? Čovjek se radja, pa i životinja se radja, svaka na svoj način, ali se radja, čovjek se mora hraniti da bi opstao, a i životinja se mora hraniti da bi opstala. Čovjek je zadužen za produženje ljudske vrste, pa i životinja je zadužena i brigu vodi o svojim mladima kao što i čovjek vodi. Čovjek mora graditi mjesto prebivališta,  pa i životinja ima svoje mjesto prebivališta i gradi ga po potrebi Čovjek umire pa i životinja umire, pa u čemu je onda razlika izmedju njih?

Kada ovako gledamo razlike puno nema;

Ali kada shvatimo da je čovjek svojim stvaranjem postavljen kao namjesnik  - privremeni korisnik, koga je Bog dragi postavio kao razumno stvorenje dajući mu privremeno vlasništvo nad svim ovozemaljskim prostorima, biljnim i životinjskim svijetom, da raspolaže sa svim prema svojim potrebama, može se vidjeti da je čovjek od Boga odlikovan, jer mu je od Njega ukazano povjerenje i čast da bude korisnik ovozemaljskih blagodati.

Pored koristi i privremene „vlasti“ koju čovjek ima on snosi i odgovonosti za svoje postupke u čuvanju onoga što mu je povjereno, zašto će i račun polagati, ako se udalji od Zakona Božijih, propisanih za čuvanje onoga što mu je povjereno.

Čovjek koji na ovakav način shvata svoje stvaranje i svoj život cijeneći ga, shvativši odgovornosti svoje pred Bogom, on će i postupati u smislu takvih zakona cijeneći Božije povjerenje, prihvativši odgovornost pred Njim, vjerujući u Njega i sud Njegov, koji je neminovan za svakog.

A kako čovjek može doći do ovakvih spoznaja?, shvatanja da je čovjek, bez obzira na ono što je u njegovoj trenutnoj „vlasti“. Pred Bogom nemoćan i zavisan,  bez obzira na sva ovozemaljska blaga i mogućnosti, jer je Božija moć, Znanje, Mudrost, Snaga i Vlast,  nad svim svjetovima, ovozemaljskim i onozemaljskim. Čovjek to može znati jedino ako traži „blizinu“  Božiju, u kojoj će naći utočište i znanje, koje mu je potrebno da bude razumno stvorenje,  sa svim odgovornostima za koje je zadužen čovjek.

A ako razmislimo o čovjeku, kojemu je smisao života, hrana, materijalne koristi, ovozemaljski poroci, jednom riječju; zaokupljenost ugodnim životom ugadjajući prvenstveno tjelesnim potrebama, zapuštajući se u duhovnom smislu, pri čemu će izgubiti osnovne ljudske vrijednosti kojima je odlikovan, može se reći za takvog čovjeka da je i njegov razum umrtvljen, te je njegov stupanj življenja ravan životinjskom, o čemu govore mnogobrojni dokazi, čovjekove nesvjesnoti i „odlutalosti“ od samog sebe.

Ali, uvijek ima nade, i nikad kasno nije, da čovjek postane čovjek, i da potraži utočište Božije, u kojem će siguran biti.