Kur'an

Kur'an

Wednesday, December 13, 2017

Jedno prolazi, a drugo dolazi!



i nikad se ne može reći „ovo je najgore“,  ili ovo je „najbolje“,  jer od najgoreg uvijek ima gore, i od „najboljeg“  uvijek ima još bolje!

Mnogo je žalopojki i priča na račun sadašnjih prilika, gubljenja povjerenja medju ljudima i udaljavanja jednih od drugih. Može se sigurno reći da je tako, i da je takvo stanje čak i „tragično“ i teško, ako ga  samo posmatramo bez razmišljanja, i  zaključujemo samo po onome što vidimo i čujemo, ali sve može biti drugačije, ako se razmisli;


Prije nekoliko godina živjeli smo drugačijim životom, mnogi žale za takvim vremenima, kada su se ljudi više družili, imali dosta „prijatelja“,  i više medjusobnog povjerenja, u zajedničkim druženjima i interesima.  Naizgled, dosta bolje, i dosta ljepše stanje od ovog sadašnjeg, radi čega mnogi tuguju, vrijeme gube u sjećanju, umjesto da razmišljaju, da jedno prolazi, a drugo dolazi, jer poslije zime dolazi proljeće, pa će opet doći zima, pa opet proljeće,  i tako u krug život se odvija. Jedni dogadjaji zamjenjuju druge, samo treba razmisliti i iz njih uzimati pouku, jer ništa bez razloga nije.

Ako ovako pogledamo to vrijeme, onda nećemo toliko  žaliti za njim, jer, ništa nije onako kako izgleda;

l. Previše druženja  sa ljudima  zaokuplja i  razotkriva čovjeka, pa čovjek gubi vrijeme na posvećenost porodici i onima kojima je potreban,  i na posvećenost samome sebi, jer ako „upozna“ sebe upoznaće i druge, pa će pravedniji biti u svojim vidjenjima drugih.
Koliko je povjerenje dobro, toliko je i „opasno“, jer povjerenje „ušuška“ čovjeka u lažnu sigurnost, a sve u zavisnosti koliko se vjeruje, pa čovjek neoprezan postaje i „predan - prepušten“, onome kome  se vjeruje.  Zato, su se mnogi zbog povjerenja i „opekli“, jer su vjerovali na „prvi pogled“, bez provjere onoga kome vjeruju.
Ukazanim povjerenjem čovjek daje dozvolu „manipulatorima povjerenja“ da mu se približe, ne samo fizički nego i duhovno, što je mnogo „opasnije“ za čovjekov um, nego nečije tjelesno  prisustvo.

2.Dosta prijatelja i medjusobnog povjerenja, je udruživalo ljude u zajedničkim beskorisnim druženjima, interesima i poslovima i često nedozvoljenim radnjama i postupcima, gdje su se ujedinjavale grupe i grupice „prijatelja“ baveći se samo onim što je za njihove koristi i njihove potrebe, šutnjom čuvajući jedni druge, pa tako i sebe, na štetu onih koji nisu bili njihovi „prijatelji“.
Ovo  se nebi moglo zvati „prijateljstvom“ i za ovakvim vremenima se nebi žaliti trebalo, jer koliko god nepovjerenje naizgled nije dobro, tako je i povjerenje često „mač nad glavom“, pa su je mnogi radi toga i izgubili.

Ako shvatimo da  baš  nepovjerenje može „čuvati „ čovjekov moral i čuvati čovjeka od nepotrebnog razotkrivanja pred ljudima i biti „čuvar“ čovjekove privatnosti, bez koje čovjek nikada siguran nije, onda se može shvatiti  da je ovo vrijeme nepovjerenja i udaljavanja mnogim ljudima „otvorilo oči“, i učinilo da ljudi  shvate da moraju biti oprezniji u svojim postupcima, ličnim i zajedničkim, jer vrijeme razotkrivanja je nastupilo, i niko ni od kog siguran nije. Oni koji razmišljaju vidjeti će  pouku  i dobro u onome što misle da nije dobro, a oni drugi nek tuguju za onim što je prošlo, i nek ostanu u zabludi svojoj.

Zato, samo onaj koji razmišlja moći će shvatiti koristi i štete prošlog i sadašnjeg stanja i neće žaliti ni za jednim ni za drugim, već će i u jednom i u drugom vidjeti  i tražiti ono što je bilo korisno i štetno,  za  pojedinca i zajednicu, jer  u svemu je pouka, da bi čovjek učio,  ali čovjek mora znati da ništa slučajno nije.

No comments:

Post a Comment