Vjernik, ne smije oponašati druge,

bez  provjere onoga  šta oponaša.

Dakle, onaj koji u Boga vjeruje ne smije oponašati druge, slijedeći  njihove postupke, bilo govorom ili djelima, ako su te riječi ili djela u suprotnosti sa Božijom Riječi, tj., zabranjeni su u Njegovim  Knjigama, gdje je data jasna uputa dozvoljenog - puta istine i zabranjenog – puta laži.

Ono što želim reći; o čemu trebamo razmisliti i pitati se, jest slijedeće;

Da li bi vjernik dan Issaovog a.s – Isusovog rodjenja trebao zvati samo blagdanom, ili bi trebao govorom oponašati druge, ako znamo slijedeća objašnjenja;

1. Imenicom blagdan označuje se dan posvećen vjerskomu događaju, a imenicom praznik označuje se dan kojim se obilježava događaj važan za zajednicu ili međunarodni dan posvećen čemu. (Wikipedija)

2. Hrvatska riječ Božić zapravo je umanjenica riječi Bog, a potom je preuzeta kao naziv blagdana te označava da se na taj dan rodio mali Bog − Isus. ((Wikipedija)

Naime, nije upitno obilježavanje dana rodjenja ovog Božijeg poslanika, i sva dobra koja su čovječanstvu preko Njega dostavljena, nama znana, a i neznana, koja su uputa vjernicima, a opomena nevjernicima, da bi svi razmislili o postupcima svojim.

Put  onoga koji vjeruje, i put onoga koji ne vjeruje, nikako nije isti, jer put  vjernika je strpljenjem  i nadom “posut”,  a istinom zaštićen.

Put onoga koji ne vjeruje je lažnim nadama i “šarenilom” uljepšan, zabludom “popločan” a prevarom “ogradjen”.

Zato, je put vjernika naizgled teži, ali je ustvari mnogo lakši, nego što izgleda, jer vjernik u svim svojim postupcima  ima Božiju pomoć i zaštitu, pa su mu zato zadaci olakšani,  koji bi onome koji ne vjeruje često nerješivi bili.