Ko to podržava čovjeka,

na putu do samouništenja u poniženju?

A u Kur'anu se kaže;

I Lutov narod je smatrao lažnim poslanike. Kad im njihov brat Lut reče:“ Kako to da se ne bojite? Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani, zato se bojte Allaha i budite poslušni meni! Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi. Zašto vi, mimo sav svijet, sa muškarcima općite, a žene svoje, koje je za vas Gospodar vaš stvorio, ostavljate? Vi ste ljudi koji svaku granicu zla prelazite“

Rekoše oni; „ Ako se ne okaniš, o Lute, bićeš sigurno prognan.“ Ja se gnušam toga što vi radite! – reče on:

Gospodaru moj, sačuvaj mene i porodicu moju kazne za ono što oni rade!“ I mi smo sačuvali njega i porodicu njegovu .-  (Pjesnici, 160-170)

I Biblija govori o ovoj propasti.

Božiji Zakoni; dozvole i zabrane, su dostavljane narodima preko poslanika-prenosioca Njegove Riječi, koji su jasno upućivali čovjeka na ono što je dobro za njega, kao i ono što je zlo za njega. Sve što je dobro za čovjeka to je i dozvoljeno,  a sve što je protiv čovjeka njegovog života i smrti je zlo i grijeh.

Narodi, dolaze i prolaze, ali Božija Riječ se ne mijenja,  zapisana u Knjigama Njegovim!

Čovjek je znači, uvijek upozoravan i obavještavan o koristi dobrih djela, i kazni zbog ružnih djela, kojima će se uništiti  tjelesno i duhovno, i ne samo sebe, već i sve one koji se povedu za takvim postupcima, znači, one koji su rodjeni i oni koji će se tek roditi.

Zar zdravlje blagodat Božija nije, pa zašto ga svjesno uništavati?

Ljudi, koji se prepuste zabludi i življenju, kao u vrijeme poslanika Luta, su izgubljeni u  ovozemaljskom životu kao i onozemaljskom, jer će živjeti u poniženju i umrijeti u poniženju, ako se ne izliječe od ove opasne bolesti. Oni ne čine štetu samo sebi, nego cjelokupnom čovječanstvu, jer takvim životom će biti uzrokom izumiranja ljudske vrste i  uništenja čovječanstva, a o razumnosti takvih postupaka nema se šta reći.

Oni  koji opravdavaju takva postupanja, izmišljajući kojekakve priče o pravima, i volji na opredjeljenje, i samostalnom odlučivanju takvih osoba, podržavajući ih i ohrabrujući u njihovoj propasti, su“ ljudi“ koji su neprijatelji cjelokupnog čovječanstva. Umjesto, da ih upozore,  da to što rade ni životinje ne rade, i da je to „duhovna“ a ne tjelesna bolast. Vjera u Boga liječi svaku bolest, pa i ovu zabludu izliječiti može. Svaki razuman čovjek će se „ograditi“ od takve bolesne podrške, jer samo tako može pomoći ovim „zalutalim“ ljudima.

Podrška je, kada čovjeku pomognemo da bude čovjek, svjestan svoje odgovornosti, pred Bogom i ljudima, da živi životom  dostojnim  čovjeka, od Boga odredjenim,  jer On zna šta je najbolje za čovjeka,  da bi opstao. Kakvo je „podrška“, ako čovjeku pomažeš u onome što će ga poniziti u životu i smrti?. što će mu uništiti dostojanstvo, što će mu dušu uništiti. Kakvo je to pomaganje, i kakva je to pomoć u grijehu i propasti, kakvi su to ljudi, i ko su ti ljudi?

Ovdje nije riječ samo o grijehu, nego o „trovanju“ čovječanstva bolesnim idejama i postupcima, čije posljedice će snositi svi, koji žele zdrave porodice i zdravu djecu. Sve dobro koje mi učinimo bit će dobro i za našu djecu, a svo naše zlo, biće zlo i  za našu djecu, pa moramo dobro razmisliti šta im u amanet ostavljamo.

Zato, pomozimo onima koji su krenuli putem propasti, da ih vratimo na put spasa, dostojan čovjeka kao  razumnog bića, tako što ćemo im pomoći da shvate da rade ono što je od Boga zabranjeno,  i da će zbog toga kažnjeni biti.